OŠ grofa Janka Draškovića

   U prostorima Nacionalne  i sveučilišne knjižnice, 16. 6. 2012. godine u 11 sati održana je svečanost dodjele „Oskara znanja“  učenicima koji su na državnim natjecanjima osvojili prvo mjesto.

U Poreču je od 7. do 10. svibnja 2012. na Državnom natjecanju iz kemije i biologije sudjelovala i naša mala, ali vrijedna ekipa. Na natjecanje iz kemije pozvani su učenici 8.razreda Marija Bakran i Ivan Barta, a iz biologije učenik 7.razreda Antonio Sviben. S njima su bile i njihove mentorice - prof.kemije Vlatka Husetović i prof.biologije Đurđa Lugarić. Iz cijele Hrvatske na natjecanje je pozvano malo učenika pa je veliki uspjeh biti među pozvanima, a oni su poziv i opravdali izvrsnim rezultatima. Ivan Barta je najbolji mladi kemičar iz 8.razreda u Hrvatskoj! Marija Bakran i Antonio Sviben na odličnom su 8. mjestu! Čestitamo učenicima i mentoricama !

   Svi već znamo da je kemija svugdje oko nas. Atomi, molekule i ioni kruže i čine tvari koje svakodnevno koristimo. Znamo da kemije ima i u hrani. Ručak se satoji od heterogenih i homogenih smjesa koje čine manje tvari: ugljikohidrati, bjelančevine i masti. One su potrebne za naš život. 

   U osmom razredu učimo o tome kako monosaharide (najjednostavnije oblike ugljikohidrata) čine glukoza i fruktoza - jednostavni šećeri. Šećer dodajemo hrani zbog boljeg okusa. No, što sadrži hrana kada je slatka, a na pakiranju piše da nema šećera?

Dana 9.3.2011. naši profesionalci u kemiji Ivan Mesar (8.razred) i Ivan Barta (7.razred) pristupili su županijskom natjecanju. Dečki, takozvani Prelog i Ružička, ostvarili su vrhunske rezultate! Ivan Mesar se sa svojih visokih 80% uvrstio na 7. mjesto od ukupno 61 učenika.

Jednog dana, u sklopu dodatne nastave iz geografije i kemije, obilazili smo naš grad Zagreb. Osim što smo vidjeli mnoga mjesta s kojima se dosad nismo upoznali niti išta čuli o njima, vidjeli smo i mnoga oštećenja na skulpturama i građevinama koje su ponos našeg grada. Iznenadili smo se tolikoj neočuvanosti naše kulturne baštine pa smo pokušali pronaći uzrok tim oštećenjima i rupicama.

Nakon povratka u školske klupe odmah smo se bacili na istraživanje. Najprije smo dobro promotrili fotografije uslikane toga dana i u svakom sudioniku istraživanja se počela rađati ideja o mogućem razlogu oštećenja. Naša zajednička pretpostavka je bila da je riječ o kiselim kišama. No onda je stigao teži zadatak: treba to i dokazati.

Prije desetak dana profesorica iz kemije postavila je pitanje koje je u meni probudilo neobičnu ideju i natjecateljski duh. Povodom Dana djeteta, profesorica je katedru prepustila nama. To je bila jedinstvena prilika i trenutak u kojem bilo tko ima priliku dotaknuti onaj misteriozni kemijski pribor kojim naša profesorica vješto radi pokuse ili iskusiti nešto novo. Igrom slučaja taj zahtjevni zadatak pripao je meni.

    Svi iz vlastitog iskustva znaju kako je to kada   primite neku sretnu vijest ili kad vam netko povjeri neki zadatak - odmah se osjećate bolje i ponosnije! Upravo smo se tako osjećale i mi kad nam je naša profesorica iz kemije Vlatka Husetović zadala da napravimo projekt pod naslovom "Kupus nije samo za salatu".

     Isprva smo bile iznenađene, ali i nesvjesne kakav nam je zadatak povjeren. Naravno, brzo smo se primile posla, s velikom željom da projekt napravimo i iznad naših očekivanja. Trebalo nam je mnogo vremena i truda kako bismo ostvarile željene rezultate.

   U svijetu kemije promatram, istražujem i učim. Iako to baš i ne shvaćamo, kemija je svuda oko nas. Svaki naš odlazak u školu je kemija. Njen svijet nam je toliko blizu, a opet tako daleko. Sve što vidimo, osjetimo i mirišemo - molekule su i atomi. Tko bi rekao da nešto tako sitno, ljudskom oku nevidljivo, izgrađuje baš cijeli svijet! Mnogi misle kako je kemija beskoristan školski predmet, ali ja mislim da nam ona kroz jednadžbe i račune daje znanje o svijetu oko nas. Kroz nju vidimo kako je majka priroda maštovita. Sve te kemijske i fizikalne promjene zaista su čudesne.

Svi već znamo priču kako je kemija prirodna znanost koja u svim svojim dijelovima može i ne mora biti matematička. No ona je za mene nešto drugo. Postoji ladica pod imenom kemija u kojoj je skupljeno cijelo moje znanje dobiveno tijekom protekle godine. Otvarajući je, iz nje prije svega pršte boje, opojni mirisi, kiseli, slatki i slani okusi.

Nevjerojatno je to kako mislimo da se odvajanjem od škole odvajamo i od kemije. Primjerice, bila sam na selu kod bake. Kuća je vrlo stara i moj tata se zajedno s djedom odlučio na krečenje kuće. Zamolili su nas da se ne približavamo jer će biti jako toplo! U daljini sam čula zvuk miješalice. Bila sam mala i zantiželja me izjedala: „ Zašto ne smijemo tamo i hoće li im se što dogoditi?" Tek sad, nakon nekoliko godina, saznajem odgovor.