OŠ grofa Janka Draškovića

      Za neke je odabir srednje škole bila jako laka odluka, ali uglavnom je to težak odabir za većinu. Sve nam ovisi o bodovima koje „zaradimo“ tijekom 7. i 8. razreda osnovne škole, ali i naših želja što bismo htjeli raditi. Svake godine je to sve kompliciranije
jer izmišljaju nove "fore" za upise.

      U našem razredu svatko sluša različitu glazbu. Neki slušaju pop, dok drugi slušaju metal, rock, narodnu glazbu („cajke“). Ivana  Juričić, Ivana , Sokačić,  Kristijan  Juratovac,  Jurica Smeh slušaju „cajke“ . Ivan Ilišinović, Maks Petković, Luka Voloder i Jure Pivac slušlaju pop i rap.  Antonio Kladarić, Borna Šarkezi i Jakov Ugarkovic slušaju hard rock i rock.

      U petnaest do sedam smo krenuli od naše škole prema Vukovaru. Put je bio dug i naporan, ali se isplatio. Oko devet smo došli u Vukovar te  krenuli prema vukovarskoj bolnici gdje smo pogledali vrlo potresan film o njoj za vrijeme rata. Poslije smo išli u bolnički podrum gdje su postavljene gipsane statue ljudi u malim prostorijama.

     Iskoristio sam priliku da razgovaram s velikim talentom koji ide s nama razred. ime mu je Andre Glasnović.

    Naš razred ove je godine obilježio velik broj prijeloma. Možemo reći da nam je to čak postala i tradicija.
Žrtve su bile Luka Gluhak, Antonio Svetličić i David Briški.  Prva žrtva bila je Antonio koji je nogu slomio
na košarkaškom treningu te je držao gips na nozi oko dva mjeseca. Tijekom svoje tragedije mnogo smo mu pomagali
oko nošenja torbi, spremanja školskog pribora itd. Daljnja žrtva bio je David Briški koji je također slomio nogu,
ali ovaj put na nogometnoj utakmici. Također smo mu dosta pomagali, iako ga nije bilo često na nastavi. Nakon
toga dolazi Luka sa slomljenom rukom. Slomio ju je igrajući košarku na nastavi TZK-a.

    Konačno je došao i „taj dan“. Svi smo bili uzbuđeni i jedva smo čekali da krenemo.
Polazak je bio u rano jutro 29.svibnja 2010.

Napravio sam svoj facebok profil prije 4 godine jer su ga imali većina mojih prijatelja i tjerali su me da ga napravim. Isprva sam mislio da je to glupo i nije mi se dalo raditi ga. Nakon nekog vremena počeo sam sve više biti na njemu i to većinom zbog igrica. Moje mišljenje je da ljudi preko facebook-a i sličnih programa gube samopouzdanje i provode previše vremena pred ekranon te neznaju što bi pričali uživo. Mislim da je facebook dobra stvar kada se nismo dugo čuli sa nekim ili ako daleko živi. Dobar je i zato što je besplatan te se možemo dogovarati za van, ali to ne znači da možemo provoditi sate i sate pred ekranom kako bi pričali sa susjedom jer i sami zaboravimo kako da se ponašamo kada smo vani i moramo pričati sa nekom osobom.