OŠ grofa Janka Draškovića

Obiteljski albumi čuvaju povijest naših obitelji, ali su i zapis vremena koje prolazi. Osim obiteljskih trenutaka, kroz fotografiju iščitavamo i običaje i modu prošlih vremena.

   Zahvaljujući profesorici Ireni Smeh i učeniku Željku Špiljaru, i mi smo mogli složiti ovaj naš album s fotografijama koje dokumentiraju važne trenutke obitelji, ali nas vode i kroz povijest Vrapča koje je živjelo i mijenjalo se kroz godine koje su prohujale...

  Tradicionalni živi scenski prikaz Isusova križnog puta po vrapčanskoj Kalvariji uz crkvu sv. Barbare u Gornjem Vrapču svake godine okuplja veliki broj vjernika i posjetitelja. U prikazu sudjeluje više od pedesetak sudionika odjevenih u replike odjeće Isusova vremena. Sve biblijske likove predstavljaju sami župljani - Isusa, Mariju, apostole, svećenike, rimske vojnike, židovski puk...

(Fotografije: Karlo Filipčić, 8.c)

   I naš školski list ima svoju povijest.

   Prvi njegov broj izišao je davne 1959. godine.

   Zvao se vrlo  jednostavno - "Školski list".

   Danas je to "Lahor".

  U Vrapču su, kao i u čitavom Zagrebu, postojali majstori-obrtnici koji su u svojim klesarskim, šnajderskim, gumbarskim, postolarskim, tesarskim, klesarskim  i ostalim radionicama proizvodili cijenjene proizvode, a u uslužnim djelatnostima, kao što su "damen frizeraji", pekarske ili slastičarske radionice, uljepšavali živote Vrapčana. Obrtnici su nekad bili udruženi u cehove, a svaki ceh je imao i svoju škrinju  koja je služila kao blagajna i kao spremnica cehovskih isprava.  Imala je tri ključa koja su se obično nalazila kod cehmeštra, podcehmeštra i cehovskog komesara. Prvi put se spominje u privilegijama ceha ostrugara, bravara, kovača i mačara iz 1521. godine.

   Riječi koje ovdje donosimo ipak se tiču obrta iz 19. i 20. stoljeća, a prikupili su ih naši učenici razgovarajući sa svojim djedovima i bakama koji se još sjećaju dana dok su se motali oko nogu svojih roditelja i djedova i baka u njihovim radionicama. Naravno, riječi su uglavnom njemačkog porijekla, više ili manje iskrivljene. Većina njih je nestala zajedno s nestankom obrta. Nihove proizvode su zamijenili tvornički.

(iz knjige Antuna Prusta "ŽUPA SVETE BARBARE U VRAPČU KROZ STOLJEĆA")

Avionski snimak kompleksa bolnice u Vrapču iz 1930. godine                                            

    "Selo Vrapče nekad se rasprostiralo od podnožja Zagrebačke gore niz potok Vrabečak sve do Save. Poljanci su se zvali stanovnici sela na ravnici prema Savi, kao Rudeš, Jarun, Prečko, Špansko, Bregi pak zaseoci na brežuljcima prema šumi Medvednici. Vrapče je najuže vezano sa Zagrebom. Iza Iličke mitnice kod Črnomerca, odmah iza potoka, počinje opčina Vrapče. Niz kuća sela Vrapče stoji uz glavnu cestu, dok je sama jezgra s crkvom i školom dosta udaljena od ceste, gdje završava Ilica (tako je bilo 1933.). Današnje središte Vrapča nalazi se nedaleko od završetka Ilice i početka Aleje Bologne. Gornje Vrapče čini cjelinu sa školom, kulturnim domom, ambulantom na takozvanom području Bregi. Nekadašnje Središte s crkvom sv. Barbare ostalo je u sredini, između dva nova središta.