OŠ grofa Janka Draškovića

   U svijetu kemije promatram, istražujem i učim. Iako to baš i ne shvaćamo, kemija je svuda oko nas. Svaki naš odlazak u školu je kemija. Njen svijet nam je toliko blizu, a opet tako daleko. Sve što vidimo, osjetimo i mirišemo - molekule su i atomi. Tko bi rekao da nešto tako sitno, ljudskom oku nevidljivo, izgrađuje baš cijeli svijet! Mnogi misle kako je kemija beskoristan školski predmet, ali ja mislim da nam ona kroz jednadžbe i račune daje znanje o svijetu oko nas. Kroz nju vidimo kako je majka priroda maštovita. Sve te kemijske i fizikalne promjene zaista su čudesne.

    Tek znanje da su dijamantne ogrlice, prstenje i naušnice od istog elementa kao i običan grafit kojim svakodnevno ispunjavamo naše školske bilježnice, čudi i fascinira istovremeno. Kemija se koristi i u potpuno običnim stvarima, a ne samo, kao što mislimo, u laboratorijima i  znanstvenim projektima. Primjerice, gledam neke ljude kako uz ručak piju čašu vina. Kako je to vino ostalo zdravo i čisto u drvenim bačvama? Odgovor sam dobila u kemiji. Jednom sam čak i sudjelovala u proizvodnji vina te sam pomagala pri prebacivanju u bačve. Htjela sam odmah uliti vino u bačvu, ali djed mi je rekao kako je trebamo prvo "očistiti". Pomislila sam kako se radi o običnom čišćenju vodom. Pritom smo izašli na dvorište i zapalili nešto te ubacili u bačvu. Zanimalo me zašto smo to učinili. Ove godine shvatila sam: da nismo izašli na dvorište, otrovali bismo se.

    Kemija je tu da nas i zaštiti. U početku mi je bilo teško shvatiti kako dolazi do reakcija. Njih shvaćam kao obično sudaranje atoma. Dva atoma se "sudare" i dobijemo novu tvar.  Kroz obične životne primjere mnogo je lakše shvatiti kemiju. U njoj me najviše od svega impresioniraju boje. One su svuda oko nas, a tako i u svim pokusima koje obradimo na satu kemije. Obožavam promatrati te promjene boja različitih spojeva, ali i elementanih tvari poput zlata i ostalih plemenitih metala. 

Odlazak s prijateljicama u grad često se odnosi na razgledavanje zrgovina. Zlatarnice su nam omiljene. Ali zašto baš zlato, srebro, platina? Zašto ne željezo? P zato jer su zlato, srebro i platina plemeniti metali koji ne hrđaju, dok željezo hrđa. Tko bi na sebi htio nositi hrđavi nakit?!

Odlično je što kemiju mogu povezati i s nekim bajkama. Crvenkapica mi je jedna od omiljenih. Pomisao da Crvenkapica ima veze s kemijom je vrlo smiješna, ali i istinita. Za Crvenkapicu vrijedi pravilo NE VUK! Imala je lošeg iskustva s vukom tako da joj više ne pada na pamet imati ikakvog posla s njim. Ali i za nas ljude vrijedi pravilo NE VUK! Ono ne znači da se ne smijemo približavati vuku (iako ne bismo smjeli) nego da ne smijemo vodu ulijevati u kiselinu. Zašto ne? Zato jer ulijevanjem vode u kiselinu dobivamo vrlo burnu reakciju.

   Neke stvari u kemiji i nisu tako fascnirajuće i bajne. Npr. kisele kiše. U nižim razredima učili smo o kiselim kišama, ali ipak nisam mogla shvatiti što su one. Danas to kroz kemiju mogu shvatiti, a i to kako kisele kiše utječu na svijet oko nas. One uništavaju naše šume i smanjuju naš prijekopotrebni kisik.

   Iz ovog sastavka mogu izvesti zaključak da je kemija s jedne strane divna i čudesna, a s druge  vrlo opasna. Neke stvari me i zgrožavaju. Tako ostajem na neutralnom mišljenju o kemiji. 1 proton (divna i čudesna strana kemije) + 1 elektron (opasna strana kemije) = 0

Doris Filipović, 8.a