OŠ grofa Janka Draškovića

Naše osmogodišnje putovanje završava ovdje. Uspomene koje smo napravili će zauvijek ostati s nama. Polaskom u srednju školu, ostavljamo sretne osnovnoškolske dane. 

Započinjemo novo poglavlje u našim životima, ali ćemo uvijek biti tu jedni za druge. Ova je godine bila vrlo neobična, ali smo našli način je kako završiti. Vjerujem da ćemo svi uspjeti upisati željenu srednju školu. Želim svu sreću svojim prijateljima u nastavku njihovog školovanja. Zahvaljujemo našoj divnoj razrednici Sandri Vitković i svim našim profesorima! 

Sofija Srebačić: “Iako sam dio ovog razreda postala u četvrtom razredu, osjećam se kao da smo oduvijek zajedno. Tužno je da smo zadnju godinu ovako proveli, no ljepše se prisjećati sretnijeg razdoblja školovanja. Nadam se da ćemo se sjećati osnovne škole kao lijepog mjesta s puno uspomena. ”

Juraj Dolinar: “Žao mi je što je našem predivnom putovanju došao kraj, ali sve što je lijepo kratko traje... Čovjek u životu sretne malo dobrih, pravih prijatelja. Imao sam čast upoznati cijelu skupinu takvih i na tome im puno hvala.”

Nika Jurić: “Ove lijepe godine u školi su jako brzo prošle. Sjećam se skoro svakog dana. Bilo je puno lijepih događaja, ali i ne baš ugodnih. Puno sam naučila i mogu reći da sam ponosna što sam pohađala ovu osnovnu školu. Hvala svim profesorima i profesoricama!”

Karlo Čičak: “Bilo je teško, ali je bilo lakše uz prijatelje.”

Petra Žeinski: “Ovih osam godina je brzo prošlo. Rasli smo zajedno te smo otkrivali nova znanja i prijateljstva. Tijekom cijelog života ćemo se prisjećati uspomena koje smo napravili u ovim hodnicima i učionicama.  Urezat će nam se u sjećanje i označavat će vrijeme koje smo potrošili tražeći sebe. Neki od nas će nastaviti svoju potrgu na daljnjim putovanjima. Krećući u srednju školu, okrećemo novu stranicu naših života. Nastojat ćemo održavati prva prijateljstva, stečena u školskim klupama. Svojim prijateljima želim svu sreću u novom poglavlju njihovih života, a profesorima zahvaljujem na svim znanjima koja su mi pružili!”

Luka Krstanović: “Ovih osam godina u najboljem razredu na svijetu je prošlo jako brzo. Puno je učenika u ovih osam godina prošlo kroz naš razred. Imamo najbolju razrednicu na svijetu koja je uvijek bila tu za nas i nije nas napuštala. Žao mi je što je ova godina ovako brzo prošla i što nismo imali više vremena za druženje, ali što je, tu je. Nadam se da će svi upisati školu koju žele.”

Lorena Kovačević: “Bilo je divno. Zabavljali smo se i družili. Bit će teško rastati se od razreda.”

Tena Grčić: “Već je prošlo osam godina. Bilo je tu svega, od svađa pa do boli u trbuhu od smijeha. Loše ćemo stvari ostaviti u prošlosti, s lijepih ćemo se sjećati do kraja života. Nedostajat će mi svi, ali nadam se ćemo uvijek biti tu jedni za druge kao i do sada. Jedno obećajem i toga se držim. Nikad neću zaboraviti svoj razred, najbolju razrednicu i sve godine zajedničkog druženja.”