OŠ grofa Janka Draškovića

   Naš ovogodišnji posjet Vukovaru dogodio se posljednjeg dana hladne veljače pa smo dobro osjetili prevrtljivicu koja nam je podarila jutarnje sunce, i popodnevni snijeg i hladni dunavski sjeverac koji nam je ledio lica i ruke.

   U do tančina isplaniranom brzom ritmu programa  „Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar“ u jednom danu smo posjetili sve lokacije vezane uz obranu Vukovara uključujući i izloženo oružje i vojno oruđe u krugu samog Centra: Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Spomen dom Ovčara, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, crkvu sv. Filipa i Jakova i Vukovarski vodotoranj.

   Mnoge se najviše dojmio vodotoranj, simbol vukovarskog stradanja u Domovinskom ratu s kojeg puca pogled na čitav grad, a kroz ostavljene rupe od granata vide se komadići naselja obojeni u plavu boju sumraka.

   Ali, Vukovar nije samo grad stradanja i mjesto posebnog pijeteta, već i grad kulture koja je postojala u Vučedolu u 3. tisućljeću prije Krista, u bakreno doba, a o kojoj smo mnogo saznali u Muzeju vučedolske kulture razgledavajući njezin stalni postav, a Gradski muzej smješten u dvorcu Eltz dao nam je uvid u bogatu povijest grada Vukovara.

   Vratili smo se u Zagreb umorni, ali i puni dojmova koje ćemo idućih dana prepričavati roditeljima i prijateljima o gradu heroju Vukovaru.