OŠ grofa Janka Draškovića

   Hrvatski sabor donio je 29. listopada 1999. Odluku o proglašenju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast svim sudionicima obrane Vukovara, grada koji je postao simbol hrvatske slobode.

   18. studenog svake godine obilježava se Dan sjećanja na Vukovar paljenjem svijeća širom Hrvatske za sve njegove žrtve i kolonom sjećanja koja kreće iz vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja  žrtava iz Domovinskog rata.

   U dvorištu naše škole nalazi se spomenik koji je podignut u spomen žrtvama Domovinskog rata - bivšim učenicima škole koji su dali život za slobodu i nezavisnost. Žrtve grada Vukovara i svih koji su položili život za suverenu Hrvatsku sjećamo se paljenjem svijeća u podnožju spomenika.

                                      Neka im je vječna slava i hvala.

   Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. Jugoslavenska narodna armija ga je držala pod opsadom  87 dana uz pomoć srpskih paravojnih snaga (od kolovoza do studenog 1991. godine). Bitka je počela 25. kolovoza, a završena slomom obrane grada 18. studenog, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. U bitci je poginulo između 2.900 i 3.600 ljudi.

   Na popisu od ožujka 1991. Vukovar je imao 44.639 stanovnika, a nakon što je pao grad 18. studenoga 1991. godine, velikosrpski agresor je protjerao i prognao oko 22.000 osoba. Osim toga, oko 8.000 branitelja i civila je prošlo kroz srpske koncentracijske logore; oko 4.000 ih je ubijeno, poginulo ili nestalo, a mnogi se još uvijek vode kao nestali.

   Na širem području Vukovara ekshumirano je 1.232 tijela žrtava rata, od kojih 938 iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju, 200 na Ovčari, a ostali u drugim dijelovima Vukovara i okolnim mjestima.

   Siniša Glavašević, hrvatski novinar, publicist i prozaik koji je putem radija iz vukovarskog podruma izvještavao ostatak Hvrvatske o užasima koji se događaju u Vukovaru, napisao je:

   "Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.

   Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

   Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

   Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe."

                                         (Siniša Glavašević, "Grad - to ste vi")