OŠ grofa Janka Draškovića

     Anja vječno luta školskim hodnicima s iPod-om u ušima. Oto od svih pitanja najviše voli (a svi, koji su ikada proveli bar sat s nama u učionici, znaju da Oto voli zapitkivati) ona o stripu i ona o japanskim crtićima. Također je vješt u vicevima koji su najčešće toliko dugi da, dok okončaju, Oto potpuno izgubi bit, no mi se smijemo jer Oto je smiješan. Kučko (kojeg nismo nazvali imenom otkad nam se pridružio u petom i oduševio nas indikativnim prezimenom) obožava sarkastične upadice koje su nerijetko upućene našoj razrednici. Ali Kučko je puno više od toga, on je izrazito inteligentan, ima neodoljiv (čitaj zao) smisao za humor, ima naočale, zna napamet valjda sve stihove ikad napisanih pjesama omiljenog mu Linkin Parka i jednostavno je zabavan. A njegova glavna zanimacija je COD.

     Tamaru volim, premda se ne čini tako zbog mojih upadica, zato što ima riđu kosu. I zato što je sarkastična i često koristi hiperbolu u svojim sastavcima iz hrvatskog. Karla mi je najbolja prijateljica. Plava je, visoka i jaka. Nije ona debela niti išta slično, jednostavno trenira odbojku i često se ozlijedi pa joj, zbog otprije par dana oteklog palca lijeve ruke, moramo pomagati zatvarati školsku torbu, kopčati zatvarače trenirki i otvarati sve teže svladljive patente. Karla je smiješna.  Natalija pleše. Krešo je plivao, ali od prije mjesec dana sa mnom je krenuo u obližnju teretanu gdje se više smijemo poludjelim bilderima opsjednutim utezima, nego što trčimo na traci i vježbamo na orbitreku.

     Dorotea je često na fejsu kad joj mama nije kod kuće ili kad nije u kazni. Lara joj je sestrična i žive u istoj kući. Lara zna engleski, premda, kao i ja, gramatičke zadatke na testu rješava tako da upiše ono što joj najbolje zvuči. Rozalija trenira odbojku. A iz povjerljivih izvora ( vidjela sam je tisuću puta na stazi) saznajem da zna i skijati. Ivan je lumen. Bar za naše pojmove. Na natjecanju iz kemije ( županijska razina) bio je čak sedmi. Svi smo silno ponosni na njega premda njemu to, kao i uvijek, nije dovoljno dobro. Često me naživcira zato što lupka prstima po stolu i udara "šuzama" o pod. E da, Mesar razvaljuje na gitari. Stjepan je tih. Ali i miran. I naravno, pristojan. Da, Stjepan je neprimjetan. On je, naravno i dobar prijatelj. Uvijek ima mine. Ratko uči svirati, dok Darko trči za curama. U našem razredu se jako voli Linkin, sluša ih i Mislav. A kad sam ga pitala što voli raditi, odgovara mi: "Volim spavat'."

     Sarah je draga. I kuži gramatiku. Također se kuži u sjajila, dečke, a i zna sve o prijateljicama. Saru svi tješimo. Sa sarom se svi smijemo. Magdalena ima malog bracu i trenutno pokušava poboljšati ocjene. Kaže mi i da voli slušati glazbu. I to svakakvu, osim heavy metala.

     Antonio Pranjić je veseo. Domagoj je genij (barem što se mene tiče). Premda mu ocjene ne upućuju na to. Domagoj zna matematiku. Domagoj pod svakim satom biologije uredno ide baciti žvaku i to više puta. Demijan trenira nogomet. Brat mu se Bernard cijepi protiv alergije. Anamarija je smiješna. I voli se zafrkavati. Pomalo je nije briga.

     Joško je moj imaginarni prijatelj. I sjedi sa mnom pod hrvatskim. On se slaže sa svima i najviše voli bungee  jumping.  A kad veće spominjem Joška (ime je dobio kad je profesorica pitala je li još 'ko gotov sa sastavkom), moram spomenuti i sebe. Ja volim ići u školu s Natalijom i Krešom (iako se ljute kad zakasnim), volim svoju obitelj i prijatelje,  volim dobar indie rock i alternativ, volim čokoladu i volim svoje stare starke. Volim svoj razred.