Putopis: Omiš
Krajem mjeseca srpnja moja najbolja prijateljica i ja smo se zaputile na jug. Prošle smo mnogo toga da bismo nakon jedanaest sati vožnje stigle u prekrasan mali gradić Omiš. Na ulasku u grad dočekala nas je rijeka Cetina. S lijeve strane mogle smo vidjeti mnoštvo lijepih planina koje su okružile taj grad.
Ljudi su bili veseli i sretno su nas pozdravljali. Uz Cetinu smo išle sve do našeg malog kampa. Čim smo vidjele prekrasnu, dugačku, pješčanu plažu na kojoj je bilo mnoštvo ljudi koji su uživali u suncu i moru, poželjele smo se okupati, ali prvo nas je čekao obilazak grada koji znam jako dobro s obzirom da sam u njemu petu godinu za redom. Šetale smo malim, kamenim uličicama Staroga grada sve do jedne male kule s koje smo vidjele cijeli Omiš. S desne strane, između planina, vidjele smo kako Cetina izvire iza svakoga zavoja, a s lijeve prekrasno plavo more. Vidjele smo i mnoštvo starih kuća. Posjetile smo staru crkvu u središtu i onu novu uz Cetinu; obje su tako lijepe. Polako hodajući plažom došle smo do broda koji nas vodi na Brač. Bila sam na puno lokacija u Dalmaciji, ali i u Istri, i sa sigurnošću mogu reći da nigdje nije kao u tom gradu, u gradu Omišu.