OŠ grofa Janka Draškovića

   Jednog lijepog ljetnog dana krenuo sam u svoj rodni grad Viroviticu. Baka i djed uvijek se raduju mome dolasku. Na samom izlazu iz Zagreba prolazio sam pokraj zračne luke baš kada je zrakoplov polijetao. Vidio sam kako se diže u zrak, bio je ogroman. Već tada sam znao da će mi ovo putovanje biti zanimljivo. Prolazio sam raznim cestama, raznim selima. U Slavoniji mi se jako sviđaju ljudi. Kulturno se ponašaju, dobrih su namjera, dobre naravi i veoma su topli, srdačni. Vozeći se slavonskim cestama osjetio sam seoski smrad. Mrzim taj miris, ali kada ga osjetim, znam da sam bliže Virovitici.

Krajem mjeseca srpnja moja najbolja prijateljica i ja smo se zaputile na jug. Prošle smo mnogo toga da bismo nakon jedanaest sati vožnje stigle u prekrasan mali gradić Omiš. Na ulasku u grad dočekala nas je rijeka Cetina. S lijeve strane mogle smo vidjeti mnoštvo lijepih planina koje su okružile taj grad.