OŠ grofa Janka Draškovića

2010. godine na području škole grofa Janka Draškovića, nervoznih dvadeset i devet učenika 1.a primile su njihove prve učiteljice.Tijekom prvog i drugog razreda promijenili smo učiteljice tri puta. Od trećeg razreda preuzela nas je učiteljica, prof. Ankica Marjanović, koja nas je podučavala sve do petog razreda, kao njenu zadnju generaciju. Ona nas je, kako kaže "dovela u red".

Kroz treću i četvrtu godinu osnovne škole iz našeg razreda su otišle dvije djevojčice, ali smo zato primili i dva dječaka. Na kraju četvrtog razreda, kako je u 4.a, 4.b i 4.c bilo previše učenika, učiteljice rauredne nastave odlučile su napraviti novi razred, 5.d pa smo se oprostili s tri djevojčice i četiri dječaka.

U petom razredu, prof. Danijel Krizmanić poželio je dobrodošlicu dvadeset i dvoje učenika 5.a. Isprva, mnogi od nas su se uplašili nekih profesora, ali upravo ti profesori su nam danas najdraži. Kao i bilo kojem učeniku, bilo nam je teško naviknuti se da za svaki predmet imamo jednog profesora. Oni su to znali zbog čega su bili puni razumijevanja i podrške. Od tada, profesori su se našim znanjem i redovitim učenjem dobro iznenadili te bi mi već od početka petog razreda čuli kako nas hvale u zbornici, jer kako i oni sami kažu "ovakav razred nisu godinama podučavali" ili "ovo je stvarno zlatan razred".

Tokom godina posjetili smo mnogo mjesta u Hrvatskoj. Od Vukovara do Orebića, Korčule Fužina, Crikvenice i Dubrovnika možemo reći da smo putovali kroz cijelu Hrvatsku. Osim što smo putovali kroz Hrvatsku, odlazili smo na terensku nastavu i izvan nje. Posjetili smo grad Graz u Austriji s izbornom nastavom njemačkog jezika.

 Kako se bliži kraj godine, svi smo sve tužniji što se nakon lijepih osam godina moramo rastati. Svi smo se zbližili i ne želimo da naši odnosi postanu samo nekakav osmijeh kada se vidimo na ulici. Iako smo i tužni, malo smo i pod stresom. Uskoro se upisujemo u srednje škole. Većina učenika 8.a će se upisati u gimnazije, dok manjina planira upisati školu za ekonomiju, turizam ili školu koja će ih obrazovati za obrtničke poslove.

Kada kažu "zlatan razred" (kako nas je nazvao prof. Krizmanić), prvo na što pomislite bio bi razred koji nema mana, koji stalno uči, u kojem nema svađa ili nesuglasica; ali kada pogledate naš razred, možete vidjeti razred učenika s odličnim uspjehom u kojem svatko pomaže drugima, ali se i u isto vrijeme našali, gdje smo svi na svoj način pomalo čudni ili originalni, gdje se često čuje dovik kao otpor nečijem mišljenju, možete vidjeti razred na kojeg se i profesori ponekad žale. Tu se može primjetiti još mnogo mana koje mi zanemarujemo, jer mi se smatramo vrlo složnim i timskim razredom.