OŠ grofa Janka Draškovića

Svi sada već trče i vesele se, idu po trgovinama, isprobavaju milijune i milijune cipela (uglavnom na visoke potpetice od milijun i tri centimetra)... A tek haljina? Hlače? Majica ili košulja? Hoće li mi bolje pristajati dugačka haljina, kratka ili balon haljina? A boja?

     Da. Uskoro osmaši imaju krizmu i većina nas ide u crkvu u Gornje Vrapče. To je jedna stara prelijepa crkva sv. Barbare.

     I tako smo svi cijele godine išli na vjeronauk, marljivo (neki malo manje marljivo ) učili za testove i odgovarali na ona "užasno teška" pitanja o Adamu i Evi da bismo na kraju mogli svi furati štikle i cipele i slaviti s obitelji i prijateljima taj sakrament koji smo primili. I eto, ostalo je manje od mejsec dana da bismo kupili još sve što treba. Gosti su pozvani, no krizmanici možda još nisu spremni za slavlje. Što je s odjećom? Ni ja još nisam našla prikladne cipele ni haljinu koju bih kupila. Ne zato što je to teško, nego iskreno, jer sam lijena. Nije mi cilj nabaciti bilo što na sebe samo da bih, eto, bila kul i furala visoke cipele i haljinu. Tražim nešto posebno i jedinstveno. No, ponekad je to teško naći. Većina tih krpica je sva ista i sva je basnoslovno skupa iako se sastoji od dva metra (ako i toliko!) materijala. Imam prijatelje koji su išli čak do Austrije da bi nešto kupili za obući (). No, moje je pitanje, je li potrebno baš toliko truda (I NOVACA) da bi se malo pokazali i proslavili tu krizmu u što skupljoj i kićenijoj odjeći? Neki bi rekli da, a neki ne. Ipak, ja mislim da je to sve relativno. Da, bitno je da lijepo izgledamo, ali ipak mislim da je pretjerivanje odlazak čak u drugu državu kako bi se našla haljinu (a ista takva ima i ovdje u Zagrebu) koju ću obući možda još dva puta u životu i dati hrpetinu novaca za to. Mislim da je Zagreb dovoljno nakrcan trgovinama čiji broj ide do neba koliko ih ima. Čak, dapače, ima ih toliko da većina njih i propadne. A opet u njima ima lijepih stvari koje nisu toliko skupe i nisu možda, Dolce Gabbana ili nešto slično.

     I eto, znači sva ta strka koju izvodimo, uzalud. Ipak, to je jedna posebna prigoda, ta krizma, koju bi trebali proslaviti što je ljepše moguće, no opet ne bi trebalo trošiti hrpetinu novaca, a pogotovo ne u ovim vremenima. A ako ćemo pošteno, nije niti Isus furao potpetice i haljinu od 200 €. On je hodao kao prosjak okolo pa je svejedno primio taj sakrament.  Na žalost, ljudi vjerojatno nikada neće naučiti da nije sve u novcu i u izgledu nego da ima tu nešto i iznutra i da su ipak neke stvari bitnije od skupe haljine koju ćemo obući tri puta u životu. Neke stvari, poput prijateljstva, druženja, ljubavi i vjere imaju veću vrijednost od nekih materijalnih stvari za koje mi mislimo da su vrhunac svega.

     Vjerojatno ljudi nikada neće naučiti cijeniti život onako kako treba, onako kako bismo svi trebali činiti. Nije sve u tome kako izgledamo. Ima nečega i ispod te sve odjeće. U nama. U našem srcu.