Grof Janko Drašković
Janko Drašković (Zagreb, 20. 10. 1770 – Radgona u Štajerskoj, 14. 1. 1856), bio je hrvatski političar i preporoditelj. Vojnu karijeru (1787–1792) morao je prekinuti zbog bolesti. U politički život stupa u vrijeme obnove ustavnosti 1825. Godine 1832. objavljuje svoje glavno djelo: Disertatia iliti Razgovor Darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem Kraljevinah naših za buduću Dietu ungarsku odaslanem, koje predstavlja središnji politički, gospodarski i kulturni program hrvatskkog narodnog preporoda.
Zalaže se za samostalnu hrvatsku vladu, obnovu banske vlasti, narodni jezik kao službeni, sjedinjenje hrvatskih zemalja i stvaranje Velike Ilirije (Trojednica s Bosnom i slov. zemljama).
Godine 1832–1836. zastupnik je Hrvatskog sabora u velikaškoj kući Ugarsko-hrvatskog sabora. Zaslužan za širenje preporodnih ideja među hrvatskim plemstvom; jedan od utemeljitelja Čitaonice ilirske. Godine 1848. povlači se iz čelništva Narodne stranke i zbog starosti otklanja bansku čast, ali i tijekom posljednjih godina života sudjeluje u radu Sabora i u političkom životu Hrvatske.
Komentari
ponosna sam na nj