OŠ grofa Janka Draškovića

   U četvrtak, 15. prosinca 2011., odlučili smo posjetiti  imanje obitelji Salaj u Grabovnici pokraj Čazme. Dan je bio hladan i kišan i ništa nas, brbljave osmaše, nije pripremilo za čaroliju u koju smo ušli, onu kad ti zastane dah pa zaboraviš i na hladan vjetar, i na kišu, i na promrzle ruke... Kad smo već sa ceste, iz autobusa, ugledali stotine tisuća raznobojnih lampica, svaki razgovor je zamro, a glasnice su same od sebe proizvele otegnuto "aaaaaaaa..."

  Pala je noć. Vozili smo se cestom i odjednom ugledali ogroman posjed ukrašen milijunima šarenih lampica. Poput krijesnica koje su pale uz vijugave puteljke po borovima, vrbama, grmovima, stabalcima, mostićima i drvenim kućama, sjale su plavo, crveno, ljubičasto, žuto, zeleno... u bezbroj boja koje su se pretapale... (Lucija Osmak)

     Imanje je udaljeno od gradske rasvjete pa su u tom mraku žaruljice dolazile do izražaja. Jedva  smo vidjeli jedni druge pa smo se morali dozivati kako bismo prepoznavali siluete koje su se neprestano kretale. Ne možeš procijeniti koliko je ljudi bilo po puteljcima, mimoilazile su se samo sjene.  Kao da je po svemu, i po nama, pala čarobna šarena prašina. (Alen Boronić)

   Kao u svjetlo na kraju dana, ušli smo u "Božićnu priču". Sam pogled na sve te ukrasne žaruljice činio se nestvarnim. Usred onog mračnog krajolika - zemlja bajke. Nikad nisam vidjela nešto takvo. Prolazeći kroz tu raskoš ne možeš ne pomisliti na sve vrijedne, maštovite i strpljive ruke koje su to mjesecima slagale. Izgubila sam pojam o vremenu i uživala u svakoj minuti, u toj pravoj svjetlećoj božićnoj priči. (Ana Barišić)

                                                            "Božićna priča" svakako spada među najljepše doživljaje u mom životu. To mjesto je prenijelo na me, čarolijom, duh Božića. Lampice su običnom drveću i grmlju podarile nov, ljepši život. (Nikolina Rodić)

  Bio je tu i otok s pingvinima i polarnim medvjedima, drvo jabuke s plodovima, jaslice... Komadić raja.