OŠ grofa Janka Draškovića

       S osmijehom na licu i  uzbuđenjem u očima krenuli smo na putovanje  u suncem okupanu srijedu  (18.05.2016).    Vodiči su nam pričali o mjestima koje ćemo posjetiti.  Spomenuli su Trsat, Aleju glagoljaša, Hum, Rijeku i Opatiju. Putem su rekli ponešto o Karlovcu, Fužinama, Učki i Gorskom kotaru.

   Zatim smo došli u Rijeku pa su pričali o brodogradilištima, gradu i nekim njegovim znamenitostima, no naši su pogledi lutali prema moru.

   Prva stanica bilo je najstarije marijansko svetište na Trsatu. Tišinu i mir  nudili su nam crkva Blažene Djevice Marije i franjevački samostan, a lagani povjetarac škakljao nam je uzbuđene obraze.

   U kapeli Zavjetnih darova imali smo priliku vidjeti darove koje su hodočasnici prinijeli Gospi Trsatskoj.  

Zatim smo ušli u Trsatski kaštel koji je izgradila bogata obitelj Frankopana.  S utvrde smo vidjeli cijelu Rijeku kao na dlanu.

 Nakon Trsata pošli smo na Vrata Jadrana gdje se pružao pogled na cijeli Kvarner i nastavili put kroz treći po duljini tunel u Hrvatskoj – Učku. Tako smo ušli u Istru.  

   Zaustavili smo se na početku Aleje glagoljaša –  u Roču gdje smo razgledali rimske ostatke i nekoliko crkvi.  A onda je počela prava pustolovina uz kamene spomenike u obliku glagoljičkih slova.

    Aleja je završila u Humu, najmanjem gradu na svijetu koji ima devetnaest stanovnika među kojima su i dva djeteta rođena u posljednje dvije godine. Gradonačelnik se bira svake godine iznova, a njegov je zadatak obavljati poslove  na dobrobit grada.  Zanimljivo je reći da je cijeli Hum    opasan zidinama i da ima samo dvije ulice – Gornju i Donju.

   Nakon zanimljivog Huma pošli smo u bajkovitu Opatiju. Na šetalištu Slatina mogli smo vidjeti trideset i dvije zvijezde  na kojoima su bila ispisana imena poznatih ljudi poput Dragutina Tadijanovića, Olivera Dragojevića, Nikole Tesle, Dražena Petrovića...  Vidjeli i poznati kip djevojke s galebom. Upoznali smo i Grand Hotel Kvarner koji je povijesno najstariji hrvatski hotel na Jadarnu. U gradu palmi posjetili smo i Villu Angiolinu koja je bila okružena prekrasnim parkom i morem.

   Nakon još par vila koje „stanuju“ u Opatiji uputili smo se u čokolateriju. Tamo nas je dočekalo pravo carstvo čokolade.  Ljubazni ugostitelji na ploču od bijele čokolade napisali su ime naše škole.

   Na putu kući, puni dojmova, zaključili smo da nam je ovo bio najbolji izlet dosad.

                              (tekst i fotografije: Iva Leš i Leonarda Bencek, 5.d)