OŠ grofa Janka Draškovića

  Božić dolazi, Svim na zemlji, Bijeli Božić, Narodi nam se, Tiha noć... pjesme su koje su nam približile duh skorog blagdana mira, ljubavi i darivanja. Mali božićni koncert je u našoj školi postao tradicionalan i svake godine uživamo iznova u izvedbi  školskog zbora i učenika koji sudjeluju u scenskom dijelu koncerta.

   Pod dojmom koncerta, ostavljamo poruku, stih iz pjesme "Bijeli Božić":

                                  "Božić bijel i začaran, radostan i svet,

                                   možda takav jedan dan zbliži cijeli svijet."

   I ove godine smo za Dane kruha upriličili izložbu krušnih proizvoda i predmeta vezanih uz njih, uz jesen i nekadašnji život naših starih. Izložbu su postavili drugi razredi sa svojim učiteljicama Vesnom Delišimunović, Gordanom Ptičar, Mirjanom Krmpotić i učiteljem Damirom Horvatom. Profesorica likovne kulture Marela Đukez  pridružila se s idejom: djevojčicom i dječakom s košarama punih peciva.

Tijekom travnja su Luca Spetić, učiteljica fizike,  Gordana Horvat – Margetić, učiteljica 4.a, Mirjana Herceg, učiteljica 4.b i Anđelka Kuprešak, učiteljica 3.a, organizirale radionicu s temom Voda  za svoje učenike.

     Na poticaj naše  školske knjižničarke te uz pomoć profesorica engleskog jezika Gordane Bengez i Ivane Klinčić-Bartolić, stupili smo u kontakt s učenicima jedne škole u SAD-u. To je škola St.Francis – St James United School i nalazi se u gradu St. Paulu u državi Minnesota. St.Paul ima oko 300 000 stanovnika, a Minnesota se nalazi na sjeveru SAD-a.

   St.Francis – St James United School  je privatna katolička škola u sklopu koje se nalazi i vrtić. Osnovali su je početkom 20.st. mađarski, austrijski, njemački i irski useljenici. Ponose se svojim uspjesima te kršćanskim princima po kojima rade. Školu ne pohađaju samo učenici iz katoličkih obitelji, a obavezne su školske uniforme.

 Tradicionalno, svake godine se na Trgu bana Josipa Jelačića održava manifestacija "Dojdi osmaš, Zagreb te zove!"
Za moju generaciju je upriličena 4. svibnja ove godine.

  Učenici svih osnovnih škola u gradu organizirano dolaze na trg gdje ih dočekuju predstavnici srednjih škola i štandovi na kojima prezentiraju svoje programe i postignuća. Osmaši se mogu informirati o svemu što ih zanima razgovarajući sa srednjoškolskim profesorima i učenicima.

  "Dojdi osmaš" se organizira kako bi osmaši lakše odlučili koju će školu upisati i pohađati sljedeće četiri godine svoga školovanja, a da ne moraju obilaziti jednu po jednu. Informacije se mogu prikupiti na jednom mjestu, na središnjem gradskom trgu koji je podjednako pristupačan svima. Uz to smo se mogli i zabaviti uz dobru glazbu i kratka predstavljanja škola i djelića njihovog rada.

Posljednjeg dana nastave pred početak proljetnog odmora u našoj školi su organizirane tematske radionice posvećene Uskrsu. Papiri s temama radionica i imenima profesora koji će  ih održavati izvješeni su na vratima učionica nekoliko dana ranije, a učenici su se upisivali pod one u kojima su željeli sudjelovati shodno svojim željama, zanimanju ili volji.

U utorak 20. prosinca 2011., baš kao i svake godine dosad, u našoj školi smo opet imali priliku osjetiti raspoloženje  blagdana pred nama.

Božićnim koncertom koji su upriličili učenici naše škole pod vodstvom prof. Armanda Filipija i prof. Mirjane Šapine, uz prekrasnu scenografiju prof. Nikoline Šimunović, naš školski zbor i solisti ostvarili su ozračje u kome je uživalo gledateljstvo pozvanih gostiju, roditelja, učenika i profesora. Bilo je tu i namjernika koji su, privučeni događanjem i glazbom, uvijek dobro došli. Pjesme poput "Oj, pastiri", "Narodi nam se", "Bijeli Božić", "Božić dolazi", "Tiha noć" i druge prigodne pjesme, uz razigrana svjetla, dočarale su nam duh Božića i njegove poruke.

   "Neka vam je radostan Božić i sretna vam bila svima, velikima i malenima, Nova godina."

   U četvrtak, 15. prosinca 2011., odlučili smo posjetiti  imanje obitelji Salaj u Grabovnici pokraj Čazme. Dan je bio hladan i kišan i ništa nas, brbljave osmaše, nije pripremilo za čaroliju u koju smo ušli, onu kad ti zastane dah pa zaboraviš i na hladan vjetar, i na kišu, i na promrzle ruke... Kad smo već sa ceste, iz autobusa, ugledali stotine tisuća raznobojnih lampica, svaki razgovor je zamro, a glasnice su same od sebe proizvele otegnuto "aaaaaaaa..."

                                Izložba koju su pripremili treći i peti razredi