OŠ grofa Janka Draškovića

 Danas se u svijetu govori o mnogim problemima. Mnogi ljudi gladuju. Mnogi su ljudi ostali bez domova. Nitko nije pošteđen, ali zato su tu ljudi koji svojim radom i trudom predstavljaju Crkvu u svijetu. Oni su vjernici laici.

Vjernici laici su ljudi koji su primili sakrament krštenja, a nisu primili sakrament svetog reda. Oni su Božji ljudi. Oni su odgovorni za razvoj svih zemalja. Prenose vjeru drugima i žive u skladu s Crkvenim učenjem. Svjedoci su Božje ljubavi i bez njih bi Crkva bila samo prazna zgrada. Vjernik laik, pravi prikaz prave bezuvjetne vjere i ljubavi prema Bogu,  bl. je Ivan Merz.

        Blaženi Ivan Merz je rođen u Banja Luci 16.srpnja 1896., a umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928. Otac mu je bio austrijski časnik i šef željezničke postaje. Godine 1914. je maturirao u realnoj gimnaziji s odličnim uspjehom u svom rodnom gradu. Nakon mature polazi na Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu po želji svojih roditelja, ali nije imao vojno zvanje pa je nakon tri mjeseca napustio akademiju. Nakon toga upisuje pravo na Bečkom sveučilištu. Nije imao sreće jer je iste godine izbio Prvi svjetski rat i on je bio pozvan u vojsku. U Prvom svjetskom ratu bilo je mnogo umrlih i osakaćenih. Ivana Merza je vjera tjerala da preživi i da je nastavi prenositi. Rat je produbio njegovu vjeru u Boga.

Po završetku rata, 1919. godine nastavlja studij književnosti u Beču, ali nakon prve godine studija dobiva stipendiju iz Francuske te odlazi u Pariz gdje nastavlja isti studij na Sorboni i na Institut Catholique. Završivši studij dolazi u Zagreb i postaje profesor francuskog jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji koja se tada nalazila na Kaptolu (danas Bogoslovsko sjemenište). Godine 1923. doktorirao je na Zagrebačkom sveučilištu doktoratom «Utjecaj liturgije na francuske pisce» pisanom na francuskom jeziku. Pod vodstvom isusovaca, nakon doktorata, dvije godine privatno studira kršćansku filozofiju i teologiju te sve važnije papinske i crkvene dokumente zadnjih desetljeća.

Kroz posljednjih šest godina svoga života i boravka u Zagrebu potiče vjeru kod mladih kroz apostolske djelatnosti. Dolaskom u Zagreb 1922. postaje predsjednikom Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza.

Usto je bio član Hrvatskog orlovskog saveza kojemu je jedan od suosnivača 1923.g. i u kojem vrši dužnost tajnika sve do kraja života. Radom kroz te organizacije pokazuje svoju ljubav i odanost prema Crkvi, Papi, Bogu i svom narodu. Potiče obnovu vjere. Najviše je poticao zajedništvo Crkve. Pokušavao je povezati mlade i Crkvu.  Posljednjih šest godina svog života svakodnevno je išao na sv. Misu i primao sv. Pričest u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Bio je glavni promicatelj vjere i euharistijskog života. Umro je 10. svibnja 1928. od meningitisa nakon neuspješne operacije sinusa. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj odakle su njegovi posmrtni ostaci 16. prosinca 1977. preneseni i pohranjeni u Bazilici Srca Isusova. Na njegovom grobu je uklesana rečenica: «Očekujem milosrđe Gospodinovo i vječno, potpuno nepodijeljeno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.»

         Ivan Merz je mnogo učinio za mladež na što nas upućuje to da su na njegov grob stavili vijenac s natpisom "Hvala ti orle Kristov što si nam pokazao put k Suncu!"  Proglašen je blaženim 22. lipnja u Banjoj Luci. Proglasio ga je Ivan Pavao II.

O Ivanu Merzu su napisani brojni članci, knjige, tekstovi te su objavljene knjige njegovih tekstova «Put k Suncu» i «Plamen za visinama».

 Njegov lik i djelo potiče našu svijest da i mi, makar se nekad činimo sami sebi mali, možemo uspjeti u životu. Ma kakve nas nedaće snašle, moramo naći svoj put k suncu...