OŠ grofa Janka Draškovića

Dana 27.5. prošle godine, još sedmaši, krenuli smo na završni maturalac na otok Korčulu. Krenuli smo ujutro oko 6 h te nakon sata vožnje stigli do prvog stajališta u Ravnoj Gori. Ondje smo se odmorili pola sata pa nastavili naše dugo putovanje. Nakon još dva sata vožnje stali smo na poznatom odmaralištu Macola. Ondje smo nešto pojeli te nastavili vožnju.

Zatim smo stigli u grad Split koji je poznat po brojnim kulturnim spomenicima, najviše po Dioklecijanovoj palači i svojoj dugačkoj rivi. Ondje je ubrzo stigao stručni vodič koji nas je poveo u duboku prošlost Splita. Nakon razgledavanja imali smo dva do tri sata odmora. Zatim smo krenuli prema trajektu poznate tvrtke „Jadrolinija“. No na trajektu nismo bili samo mi kao škola nego i ostali. Vozili smo se četiri sata te, kada smo stigli do otoka, još nas je čekao sat vožnje.

Konačno smo stigli do našeg hotela, razmjestili se po sobama i krenuli na večeru. U devet smo već bili u krevetu i od umora ubrzo zaspali. Ujutro smo se probudili u pola osam kako bismo do osam već bili spremni za doručak. A poslije njega i pola sata odmora otišli smo na plažu. Poslije ručka smo obilazili Stari Grad. Vidjeli smo mnogobrojne spomenike i kuću Marca Pola. Vratili smo se na večeru, brzo se vratili u sobe i počeli se spremati za večernji disco. Animatori su nam pripremili brojne zabavne animacije kao npr. lizanje marmelade sa tanjura bez ruku, na podu… i mnoge druge. Sutradan smo se probudili u isto vrijeme i nakon doručka krenuli prema Dubrovniku. Kako bismo došli do Dubrovnika morali smo trajektom do poluotoka Pelješca. Ondje smo se šetali po Stradunu, a zatim i po gradskim zidinama. Imali smo odmor od jednog sata, a zatim krenuli prema hotelu „Valamar“ gdje smo ručali. Nakon kupanja i večere pohitali smo u sobe spremati dečke za izbor mistera. Dečki su izgledali fantastično, a svojom veselošću pobijedio je Vlado Habjanec, učenik 8.a razreda. Prvi pratitelj je bio  Tomislav Strmečki. Bilo je odlično...toliko smijeha u jednoj noće se teško može zamisliti.

Sutradan (31.5.) nakon doručka započeli smo povratak svome gradu. Vozili smo se dvanaest sati. Stajali smo sveukupno šest do sedam puta. Kući smo se vratili u kasnim večernjim satima. Roditelji su nas dočekali s velikom radošću, izljubili nas te smo svi krenuli kući.