Zagreb i ja
Zagreb, zelenih očiju i plave krvi koja mu struji žilama, starog, herojskog srca, sa suzom koja mu licem klizi.
Još od Bele IV. pa sve do danas, Zagreb je prikovan za srca njegove djece.
On je brižan otac, ja ponosna njegova nestašna kći.
Podnevni zvuk topa s Griča sjeti nas njegova imena.
Sava ga razdvaja, krasi ga katedrala, prelijepi trgovi i mi, njegova djeca.
Nema miljenika, svi smo mu jednako važni, sve nas jednako voli.
I kada iz njega odemo, u srcu ga zauvijek nosimo i on to dobro zna.
U srcima dva imena, Gradeca i Kaptola, kuca Zagreb već devetsto godina.
Jednom bili, zauvijek ostali - Zagreb i ja!
Tea Forjan, 5.a