OŠ grofa Janka Draškovića

   U pratnji profesorice Husetović, učenici sedmih i osmih razreda uputili su se prema istoku grada Zagreba, prema Zagrebačkim otpadnim vodama. Stigavši, odmah smo uočili neobične i zanimljivo građena postrojenja zbog čega smo s nestrpljenjem čekali saznati što se zapravo u njima odvija.

 Po dolasku nas je ljubazno i srdačno dočekao gospodin Matija koji nas je poveo u obilazak cijelokupnog prostora i koji nam je znatno pomogao da shvatimo što se sve odvija u Zagrebačkim otpadnim vodama. Naime, saznali smo da u postrojenja dolazi onečišćena i zagađena voda, a odlazi pročišćena voda, koja se onda ulijeva u rijeku Savu.

Opisao nam je proces pročišćavanja krenuvši od kanala kojim voda najprije prolazi. Rešetke unutar njega široke su desetak centimetara pa se tamo izdvaja krupni otpad. Voda na tom djelu postrojenja zaista zaudara i zagađuje zrak. Zato se pročišćuje mikroorganizmima tako da se zrak ispuše kroz koru drveta na kojoj se oni razmnožavaju.

Zatim se  voda filtrira  kroz rešetke širine jednog centimetra gdje se odvajaju i nešto sitniji predmeti. To je mehaničko pročišćavanje koje se dijeli na grubo i fino. Iz kanala  voda teče u tri bazena gdje se taloži mulj bogat bakterijama i organskim tvarima  iz kojeg se proizvodi električna energija.

   Tokom jednog sata proizvede se 3 MW električne energije što je ukupna potrošnja jedne obitelji kroz devet godina.  U digestoru se zatim pod tempreturom od 36 °C i u anaerobnim uvjetima stvara plin metan.

   Vodič nas je poveo do bazena u kome  započinje biološko pročišćavanje vode. Tamo se dobrim bakterijama  uništavaju mikroorganizmi. Kemičarke, koje tamo rade, svakodnevno provjeravaju  razvijaju li se bakterije kontrolirano. Produžili smo  do zadnjih 12 bazena gdje se krupnije čestice ponovo talože, a pročišćena voda se pušta u rijeku Savu.

   Do prije nekoliko godina u rijeku Savu se ulijevala nepročišćena voda, što je, naravno, ekološki bilo neprihvatljivo pa su izgrađena postrojenja za njezino pročišćivanje. Bitno je naglasiti da je voda koja se ulijeva u Savu, voda drugog stupnja čistoće te zato nije pogodna za piće.

   Nakon obilska imali smo slobodno vrijeme za druženje i zabavu. Najzabavniji dio je zasigurno bio onaj kada smo igrali odbojku, a igri se pridružila i naša profesorica. Puni dojmova o prekrasno provedenom i poučnom danu, vratili smo se pred školu.

 Tekst: Neva Šavorić i Korina Pintarić     /   Fotogarfije: Marin Smolić