OŠ grofa Janka Draškovića

Prije nego uopće krenete čitati nešto o nama evo jedna slika, čisto da vidite kako smo izgledali.

Imena slijeva nadesno sa nadimcima su:
Hrvoje Tovilo, David Gradišek (Grada), Gabrijel Sović, Viktor Beram, Marko Pranjić, Borna Barbarić (Bobo, automehaničar), Melani Rosan, Andrea Vračar, Petra Reh, Danijel Galić (Gale, automehaničar), Marko Skomina (Skromna Mina, Smokina), Mihael Radojčević, Vilim Baltazar Čerić (Chera), razrednica Sanja Joka, Arben Havolli (Safet), Sunčica Svilković, Nina Žabec (Žaba), Nina Čuljak (Čulja), Tita Mikulaš, Eva Macan i Patrick Moharić (Pačo, automehaničar). Na slikanju, na žalost, nisu bili Sara Gucić i Hrvoje Crnogaj (Crni), ali nema veze, uvijek postoji facebook ako vas baš zanima.

 Nešto malo o nama

8.b je jedan lijep i nemiran razred koji je počeo zadavati glavobolje svim profesorima 2007. godine. U početku nas je trebalo biti 22, ali jedan Tvrtko, ako se dobro sjećam, nije došao u školu ni prvi dan jer se preselio u neku drugu školu. Dosta se razred mijenjao: prvo nas je bilo 21, pa nam je došao učenik u 3. razredu, a onda je u 7. razredu došlo još dvoje učenika i do kraja nas je bilo 23. Isto tako je bilo s učiteljicama i učiteljima. Ne sjećam se baš najbolje, ali otprilike znam da smo do polovice 2. razreda imali učiteljicu Branku, a onda nam je došla Vlatka, pa Sara (zapravo, dvije Sare) pa Ankica... Uglavnom, iz svih predmeta smo sveukupno mijenjali oko 12 učitelja/ica, a to samo prva četiri razreda, a još smo 9 ili 11 profesora upoznali u 5. razredu (ovisi o tome tko ide na njemački i informatiku).

Da ova uspomena na osnovnu školu ne bude toliko loša, mislim da bi se trebao pošteno raspisati. Probat ću napraviti ovo što zanimljivijim kako ne bi ispalo da smo dosadan razred. Dapače, B razred generacije 2007. -2015. je najzanimljiviji razred u zadnjih par generacija (moramo se ipak pohvaliti jer se ovakvi razredi rijetko nađu). Svi profesori znaju naš razred;  pričalo se o nama na veliko u zbornici i na raznim sjednicama, a  najčešće o tome kako smo dobri, mirni i marljivi, kako mnogo učimo itd. Inače, u našem razredu nitko baš ne uči, dovoljno je da zapamtimo na satu, ali se u zadnje tri godine ta taktika pokazala lošom. Sada (tj. „tada“, zbunjujuće je pisati ovo jer znam da će to „sada“ brzo biti „u osnovnoj“) je poveći dio nas pao za ocjenu ili dvije, mada kao i uvijek, postoje izuzeci. Bitno je da smo složni u svemu... Nažalost i u „neučenju“.

OK, "pokrio" sam sve ostalo pa sada mogu prijeći na osmu i zadnju godinu našeg školskog druženja. Iskreno, nakon osam godina druženja s istim ljudima, teško mi je  napisati objektivan opis razreda;  svi su u razredu izvrsni i dobri na svoj način, ali neki su mi bolji prijatelji pa moram pazit' što pišem. Kada sam rekao da je 8. b jako raznovrstan mislio sam to do zadnjeg slova, ima tu stvarno svega. Ali kako ne bih skretao s teme, prepuštam sport, glazbu, igrice i maturalac ostatku informatičarskog tima osmog B. Istina, ocjene su negdje oko sredine godine pale i trenutačno (tj. tada) svi „rade“, neki čak i na tome da ih poprave, ali to nije toliko zanimljivo. Cijeli razred se međusobno druži, mogu reći da se dosta dobro poznajemo i da smo tek u 7. i 8. razredu shvatili koliko smo toga propuštali u nižim razredima jer smo se dosta izolirali u grupe i nismo baš međusobno pričali, osim dvoje ili troje onih koji su bili neutralni. No to nije neki problem, veselo je društvo i mislim da bi se za ovaj razred rijetki mijenjali. U osmom razredu smo se najviše upoznali i počeli pošteno družiti, svi su si dobri, nitko se ne svađa ni s kim. Istina, „zadirkujemo“ se stalno, ali to su samo zafrkancije. Svejedno postoje neke vrste grupa. Kad to kažem, ne mislim na to da je hrpa učenika na jednoj, a druga  na drugoj strani škole i da nema nikakvog međusobnog kontakta. Želim reći da se točno može s jednom ili dvije riječi opisati tko pripada gdje, da svi znamo gdje se netko osjeća svojim. Npr. dvojica slušaju heavy i power metal i, ako nekog zanima kakva je to glazba, želi neke primjere, zna se koga treba pitati. Ako netko hoće znat' tko je pobijedio jučer u nekoj "tekmi" jer nije pogledao do kraja, zna se koga treba pitat'. Isto tako, često (umjesto da se plaćaju instrukcije), ako ti nešto ne ide ili ne razumiješ, a želiš naučit', pitaš u Facebook grupi može li ti netko objasnit'  lekciju. Sve se bez problema dogovori i svi su sretni. Naš razred je, tj. oko 90% razreda, oko kraja 7. i cijeli 8. razred jako slabo učio, što je stvaralo generalan problem u ocjenama  profesorima i roditeljima kojima je stalo do naših ocjena i koji su nam pokušali pomoći. Zadavali smo im glavobolje. Ne kažem  sad da apsolutno nitko ne uči, ali dovoljan broj nas snižava prosjek razreda. 8. b 2014. /2015. bih mogao usporediti s filmom „Most na rijeci Kwai“- svi se zajedno vučemo kroz dosadu od škole pa, kad već moramo, trudimo se odraditi to bar donekle kako treba. Sve će to na kraju najvjerojatnije otići u vjetar kao i most na kraju filma. And on that literal bombshell i say goodbye, btw sretno svima na upisima u srednju školu. Nadam se da ćete se svi upisati u onu koju žele.

 Link ovdje <---.