OŠ grofa Janka Draškovića

Došašće ili advent

Došašće ili advent je dio crkvene godine koji nas priprema za Isusovo rođenje, Isusov dolazak među ljude. Sama riječ znači: čekati.

Došašće čini vrijeme od četiri tjedna priprave za Božić. Započinje u nedjelju koja je najbliža blagdanu sv. Andrije (30. studenoga),  najčešće je to prva nedjelja u prosincu.

Adventski običaji:

 Mise zornice:

Zora je znak da se rađa dan. I zornica je jutarnja misa s kojom želimo dočarati čekanje zore, novog dana – to je Krist.

Naziv za rane jutarnje mise – zornice – jedan je od lijepih primjera ljubavi hrvatskoga naroda prema vlastitome jeziku. Drugi narodi, pa ni slavenski, za ove rane jutarnje mise nisu pronašli vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom rorate.

Sv. Barbara (4.12.):

S blagdanom svete Barbare povezani su i neki adventski običaji, od kojih je najljepši onaj koji se povezuje s njezinim blagdanom od početka njezina štovanja, a taj je da se na taj dan odrežu grančice trešnje, šljive ili tmine te stave u vazu s toplom vodom da do Božića procvatu. Mnogi od vas znaju odakle dolazi upravo ovaj običaj. Naime, sveta je Barbara, protiv volje svoga oca, postala kršćankom i krstila se. Prema legendi, na putu prema tornju u koji ju je otac zatvorio, Barbari se zaplela o haljinu i otrgnula jedna grana trešnje. Barbara ju je uzela i stavila u mali vrč s vodom. Grana je procvala točno na dan kada je Barbara bila osuđena na smrt. Tu vidimo lijepu simboliku onoga što se dogodilo s Barbarom: kada stavljamo granu u vazu, ona izgleda usred zime kao mrtva. No, nekoliko tjedana kasnije, ona se pokaže u punoj ljepoti cvata. To je kao čudo koje nam tumači Barbarinu smrt, koja je zapravo početak novoga života.

Pšenica – sv. Lucija (13.12.): (neki siju i na sv. Barbaru)

Običaj je da se na taj dan u posudicama zasije pšenica, kojom će se ukrasiti jaslice i naš božićni stol. Značenje: kako žito klija u tanjuriću u kući, tako će klijati i u polju. Zelenilo ima poseban značaj u božićnom vremenu, a simbolizira životnu snagu. Unošenjem zelenila u kuću (žito, jelka, grančice…) željelo se osigurati dobar urod i blagodati u idućoj godini.

 Adventski vijenac. Izrada adventskoga vijenca proširila se u našim krajevima poslije Drugoga svjetskoga rata i tako je adventski vijenac zauzeo svoje mjesto, umjesto cvijeća u došašću, na našim oltarima. Obično ima oblik kruga koji nam označuju beskonačnost i poruču­je da je Bog vječan. Njegova ljubav nema kraja.

Ispleten je od zelenih grana kojima zima i mraz ne mogu oduzeti život. Te zimzelene grane su nekad od čempresa, nekad od smreke, nekad od božikovine, a sve nam poručuju da je Bog s nama (Emanuel) i da nas ne će nikada napustiti. Vijenac nosi četiri svijeće, između kojih su obično ljubičaste vrpce kao ukrasi. Zelene grane su znak nade, iščekivanja Isusa Krista koji do­lazi. Svijeće bi obično trebale biti crvene kao znak ljubavi: Isus Krist je iz ljubavi prema ljudima došao na zemlju; ili ljubičaste, zbog liturgijske boje došašća. Ljubičaste vrpce su znak obraćenja i ozbiljnosti: Isus Krist traži od nas nov život. Ako je zelenilo od borovih grančica, ono nas već podsjeća na Božićno drvce i na Božić. Četiri svijeće predstavljaju četiri adventske nedjelje, što nam označuje četiri koraka do blagdana. Treća svijeća je ponekad ružičasta ili crvena kao znak radosti na treću adventsku nedjelju koja je Nedjelja radosti. Ponekad se te svijeće tumače kao četiri razdoblja u povijesti svijeta i ljudskoga roda: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i drugi Kristov dolazak.

 Četiri nedjelje došašća označavaju razdoblje u kojima sve stvoreno, priroda i čovjek, iščekuju Isusovo rođenje. I u povijesti, prije više od 2000 godina to se dogodilo. Ali svako je došašće i naša priprava i čekanje Isusovog drugog dolaska na svijet na kraju vremena. Tada neće doći kao maleno dijete, već kao kralj neba i zemlje. Do tada neka nam svaki Božić bude prilika da se Isus rodi u našim srcima. Ovo je vrijeme u kojem možeš svoje srce pripremiti za Spasitelja koji će ti se darovati i koji će tebe na Božić darivati.