OŠ grofa Janka Draškovića

   Imam tek četrnaest godina, a već znam da želim studirati arheologiju. U ovom članku ću objasniti zašto volim povijest.

   Kada sam bila manja, gledala sam mnogo dokumentaraca. Tako sam se počela zanimati za paleontologiju, a kasnije i arheologiju. Sada pokušavam odlučiti što ću od toga studirati, iako sam gotovo sigurno da ću odabrati arheologiju.

   Arheologija me počela zanimati jer sam voljela gledati kako je prije bilo, npr. za vrijeme Rimskog Carstva ili u srednjem vijeku, a sada mogu mnogo naučiti iz toga. U slobodno vrijeme (ako ga uopće imam) gledam povijesne dokumentarce ili istražujem i čitam članke o arheologiji na internetu koji se pokazao korisnim na više načina.

   Bilo mi je žao kada sam shvatila da u udžbeniku iz povijesti nema mnogo o onom što me posebno zanima, a to su metode mučenja i sprave za mučenje. Iako me ne zanima samo taj dio povijesti, po mom mišljenju, sprave za mučenje igraju veliku ulogu u povijesti, pogotovo u srednjem vijeku. Nadam se da ću o tome moći više pisati ako se budem bavila arheologijom.

   Od svih povijesnih razdoblja, najzanimljiviji mi je srednji vijek. Prije sam voljela srednji vijek zbog lijepih haljina koje su žene nosile (nisu morale biti skupe, samo da su iz srednjeg vijeka i meni bi se svidjele), a sada zbog toga što je ponašanje ljudi bilo drugačije od onog u modernije doba. Veće razlike u razdobljima možemo vidjeti još i u 16., 17. i 18. stoljeću. Što sam više proučavala povijest, shvatila sam da su ljudi, iako različiti, opet slični jer je, kao i sada, i u prošlim razdobljima bilo dobrih i loših ljudi.

   Više me zanima arheologija, nego povijest. Razlika između arheologije i povijesti je ta da se povijest zasniva na pisanim dokumentima, dok se arheologija bavi fizičkim ostacima prošlosti. Najlakše bih to mogla objasniti ovako: „ Arheolozi iskopavaju, povjesničari čitaju."

   Htjela bih se baviti pronalaženjem ostataka prošlih civilizacija, ali me ipak zanimaju i povijesne činjenice. Jedino što me brine je nedostatak posla u Hrvatskoj, pa bih htjela raditi u inozemstvu ako uspijem dobiti posao.

   Povijest volim jer kroz nju mogu promatrati ponašanje ljudi u raznim situacijama, posljedice odluka koje donosimo svakodnevno i općenito mogu naučiti o životu i kako se sve mijenja.

   Primjetila sam da ljudima oko mene smeta kada počnem pričati o povijesti. Shvaćam zašto je to njima dosadno, ali sam sretna ako me poslušaju jer volim o tome pričati. Kada mi ponestane informacija o jednoj temi, prebacim se na drugu i tako bih mogla pričati jako dugo jer pamtim mnogo povijesnih podataka. Još uvijek se sjećam 5. razreda kada smo učili o Nabukodonosoru II. i to još uvijek pričam svima koji me žele slušati.

   Kada sam počela pričati o povijesti još ni sama nisam znala da ću to htjeti studirati, ali moja obitelj i prijatelji su to shvatili.

   Sada sam još uvijek u osnovnoj školi, onda dolazi srednja škola, a tek onda ću birati čime ću se baviti i do tada neću ništa odlučiti, ali mislim da sam već odabrala svoje buduće zanimanje.