Posjet Muzeju bl. Alojzija Stepinca
U srijedu, 11. ožujka 2015., u sklopu skupine iz vjeronauka pod nazivom "Kulturna baština Vrapča" čije su voditeljice profesorice Sara Matić i Sanja Jazbec, a kojoj je zadatak i promicanje ljubavi prema zavičaju i očuvanju kulturne baštine, posjetili smo Muzej bl. Alojzija Stepinca na Kaptolu.
Nakon molitve uz njegov grob, časna sestra nas je povela u Muzej gdje smo pogledali film o Stepinčevu životu, a zatim smo razgledali izloške vezane uz njegovu osobu, povijest i službu.
Kako nismo sve mogli zapamtiti u tako kratkom vremenu, citiramo s mrežne stranice "MDC||Crkvene zbirke" sljedeći ulomak:
"Alojzije Stepinac (1898. - 1960.) bio je zagrebački nadbiskup i kardinal i smatra se jednim od velikana Katoličke crkve u Hrvatskoj. Muzej Alojzija Stepinca prvotno je otvoren 7. veljače 1995. g. pod nazivom Spomen-zbirka. Dana 3. listopada 1998. papa Ivan Pavao II. proglasio je u Mariji Bistrici Alojzija Stepinca blaženim, a prigodom 10. obljetnice njegove beatifikacije Muzej je preselio u novi prostor u prizemlju Nadbiskupskog dvora i kule Nebojan, a svečano je otvoren 10. studenoga 2007. g. Stalnim muzejskim postavom nastoji se ilustrirati život i djelo Alojzija Stepinca. Izloženi su dokumenti, liturgijsko ruho, kardinalska odora, liturgijsko posuđe, knjige, umjetničke slike (portreti Stepinca), fotografije i predmeti iz Stepinčeve ostavštine te svjedočanstva o njegovu mučeništvu. U Krašiću, rodnome mjestu blaženoga Alojzija Stepinca, nalazi se njegova Spomen-soba, mjesto njegova zatočeništva, koja dopunjuje građu prikazanu u Muzeju u Zagrebu."
Ipak, naša fotografkinja je snimila izloške okom svoje kamere, onako kako smo mi vidjeli i doživjeli taj razgled.
Na kraju smo od profesorica dobili srca i kartice s motivirajućim porukama. Bio je to lijep dan u kome smo naučili mnogo toga, bili na izvoru davnih događaja i shvatili kako trebamo cijeniti doba u kojima nismo živjeli i zašto su velikani ljudi koji su podnijeli žrtvu vlastitog života za dobrobit našega.
(tekst: Paula Smetiško; fotografije: Josipa Kovilić)