Veliki rastanak
Osmaši generacije 2010./11. 8.a razreda ostat će mi u vrlo dobrom sjećanju. Ovo nam je zadnja godina zajedno, a sad nas do tog velikog rastanka djeli nešto manje od dva mjeseca.
Nesvjesan tog velikog rastanka, još nitko nije pretjerano tužan, ali kako se kraj bliži, proporcionalno se povećava i svijest o gubitku osmogodišnjih prijatelja. Naravno, nitko neće nikoga izgubiti, nadam se da ćemo ostati u vrlo dobrim odnosima, ali ipak taj kontakt nikada neće biti ostvaren kao što je ostvaren sada. Na početku osmog razreda htjela sam jednostavno što prije otići iz osnovne škole te se upustiti u nove pustolovine i nova poznanstva. Tada baš i nisam bila u najboljim odnosima s društvom iz razreda. Imala sam svoje dvije prijateljice, Karlu i Teu, s kojima sam bila u ekipi izvan osnovnjaka. Početkom nove godine razredna prijateljstva probujala su i učvrstila se. Nevjerojatno je to što smo si baš toliko dobri pri samom kraju. Još nismo ni svjesni koliko će nas boljeti taj rastanak. Mišljenje s početka osmog razreda potpuno prekrižujem jer ostvarila sam novo:
Ne želim otići iz osnovne, ne želim novu ekipu, nove lokacije, nove izlaske. Samo želim svoju sadašnju razrednu ekipu s kojom provodim najbolje godine života. Osnovna škola prekratko traje!