OŠ grofa Janka Draškovića

   PS1... Izvor i početak moderne "Gaming industrije".

   Tvrtka Sony, koju svi danas prepoznajemo po mobitelima i televizorima, 3. prosinca '94. u Japanu proizvela je legendarni PlayStation. Sony Computer Entertainment je nama gamerima otvorio vrata novoj dimenziji igrica i jednostavno je zgazio konkurenciju kao što su stari Gameboy, Atari, N64 i mnogi drugi.

   Spyro the Dragon serijal je igrica koja se urezala u moje djetinjasto srce kao najbolja igrica ikad, možda je starija i nema najsavršenije grafičke sposobnosti kao današnji Full HD, ali je jako dobro promišljena, zabavna i slatka do bola. Ne želim mnogo pričati o igrici nego preporučujem da kupite negdje PS1, otpetljate one silne žice i uključite igricu... Ono snažno i čvrsto zujanje se dan danas urezalo u moje pamćenje. Nadam se da sam nekog poslao na nostalgično putovanje jer ovo je jednostavno nezaboravno.

Ah da... Sony Computer Entertainment, ta lijepa slika koja se pojavljivala svaki put pri uključivanju "plejke", a oni koji su ga igrali 24/7 kao ja i izbjegavali bilo kakve izlaske iz svoje sobe osim one nužne po život, sjećaju se podmetanja silnih CD-a igrica s jedne strane kako bi se sve vrtjelo u savršenom redu i onog slatkog restart-anja kada bi se slika zamrznula. Koliko god današnje igrice radile savršeno od prve i vrtjele se na 60 FPS, tj. slika po sekundi, uvijek će mi nedostajati ono nostalgično i ugodno štekanje i zadirkivanje, kao da nije dovoljno čekati sat vremena da pojedemo kako bi se vratili kuriti gume u Crash Racingu i skakati okolo kao Rayman ili Bubsy.

OK, prijeđimo na stvar, Spyro je mali ljubičasti "zmajček" koji nije odrastao i ne može još letjeti, ali lebdenje (nije isto kao letenje, lebdenjem se ne može postići visina, može se samo kliziti po zraku) i riganje vatre mu savršeno ide... Zna se Spyro penjati i roniti, ali za to ste trebali platiti poduke jednom vrlo, vrlo, vrlo škrtom medvjedu po imenu Moneybags... Kako ga mrzim!                

Oduvijek je krao novce (tj. dijamante) čisto tako da ih ima :P i koliko god produljivao igricu i zadržavao vas na jednom nivou, uvijek je bilo nešto pobjedničko i olakšavajuće kada ste imali skoro duplo dijamanata nego što vas je Moneybags tražio :3.

Kada kažem da Moneybags "krade" dijamante, ne mislim na doslovnu krađu, dapače, Moneybags je, šalu na stranu, najkonstantniji lik u igrici. Iako su cijene njegovih poduka (on vas nauči kako se penjati, roniti, koristiti neke stvari itd. , što je nužno za nastavak igre) vrlo visoke, uvijek možemo znati što od njega očekivati i otprilike kada ćemo ga sljedeći put vidjeti. O ovoj igrici ima toliko toga za pričati, a neću ni spominjati da je nakon uspjeha prvog dijela stvoren cijeli serijal koji se proteže i do PS2 pa i dalje. Vjerujem da dolazi ubrzo i "remastered" verzija za PS4, no to su zasad samo glasine. Iskreno, pisao bih o ovoj igrici do zadnjeg mogućeg detalja, ali ne želim. Ovo je stvarno nešto sto se ne može iskusiti nigdje drugdje. Koliko god ova igrica imala "loše" grafike (po današnjim standardima je čisti smijeh), mogu iskreno i od srca reći da je to iskustvo za bilo kojeg gamera nužno. Svaki gamer današnjice, ali i budućnosti MORA smjeti imati šansu kupiti negdje bilo koju stariju konzolu, otpeljati one silne kabele ili staviti baterije, zavrtjeti CD ili umetnuti one "plastične sendviče" tj. kasete i iskusiti nešto posebno. . . Koliko god ovaj blog pisao klinac od 14 godina znam da bi neke starije gamere ovaj opis igrice mogao poslati na nostalgičan i sretan put u djetinjstvo.

 Sada bih se htio obratiti u prvom redu gamerima. Nadam se da će ovo podsjetiti barem neke, ako ne sve, da, ako se nadaju prenijeti svoju zanimaciju za računalne i konzolne igrice na svoju djecu i sve buduće generacije, moraju prenijeti i povijest razvoja igrica od prvih naslova "Jumpan Mario, Pacman, Quake, Zelda, Rayman, Bubsya" do današnjih "Far Cry, Total Overdose, World of Tank, Talos Principle, Last of Us, Watch Dogs, Valiant Hearts, South Park: The Stick of Truth" itd.
A sada bih se obratio svima sadašnjim i budućim roditeljima. Igrice, ako se informirate na tu temu, mogu vaše dijete učiniti zrelijim, socijalnijim, pomoći i u brzim odlukama, razvijati logičke sposobnosti itd. Naravno, neke su videoigre krvave, brutalne i nasilne, ali to ne znači da su sve igre loše za vaše dijete samo zato jer ste kupili prvu igricu koja vam je pala u ruke (kao Mortal Kombat X). Prvo mjesto je pohvalno, zadnje mjesto je tu da se uči na greškama, a sredina je stvarno zlatna. Naime, pokušavam objasniti da nije bitno kupiti svom djetetu najnovije igrice kakve god bile ili mu, s druge strane, dati  što lošije igrice da ga odbijete od tog "traćenja vremena". Tehnika se sve više razvija i, po mom mišljenju, svako dijete bi trebalo imati pravo odrastati uz igrice, ali treba naći zlatnu sredinu. Čisto da pokažem primjer - Spyro je mene  naučio dobrim djelima, pomaganju drugima, rješavanju zagonetki i  postojanju odgovornosti, rizika i opasnosti.

No, sad već skrećem s teme. Na kraju svega ovoga, nadam se da ću osvijestiti barem malu grupu ljudi koliki utjecaj jedna igrica može imati na nečiju osobnost. Iskreno preporučujem da se svi pokušate odmoriti od svakodnevnih problema, opustiti se i sjetiti kako je to biti dijete bez briga kojemu je sve smiješno :D. Nadam se da vas je ovo zanimalo i da ćete se jedne nedjelje  pozabaviti s kabelima i uključiti staru "plejku" koja je već dulje vrijeme samo skupljala prašinu.