OŠ grofa Janka Draškovića

HLAPIĆ - UNIVERZALNI VOJNIK OPTIMIZMA

U najvećim nedaćama i teškoćama treba naći čvrstoću duha i okrenuti se unutarnjoj snazi i prihvatiti življenje kao izazov, a ne teret, okrenuti se svojoj nutrini i svojom mudrošću, hrabrošću i dobrotom promijeniti i svoj i živote drugih ljudi. Zato je Hlapić hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga i dobar kao sunce. Naoružan ovim svevremenskim oružjem pokazao je svojom dječjom veličinom veličinu ljudskog duha. Preostalo nam je jedino voljeti i slijediti ga.

 U lipnju 2013. godine navršit će se točno stotinu godina od izlaska iz tiska prvoga izdanja dječjega pustolovnog romana "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" Ivane Brlić-Mažuranić.

  U ovom slavonskom gradiću uz savsku obalu ponikao je prototip Ivaninog romanesknog junaka, dječaka vesela bucmasta lica koji se ušuljao u poetsku maštu stvarateljice i postao kultnim likom hrvatske dječje čitateljske nacije. I sada, nakon niza generacija djece odraslih na ovom tekstu, dolaze nove kojima Hlapić otvara prozore mašte i privlači male čitatelje 21. stoljeća. Iako "Čudnovate zgodne šegrta Hlapića" nije prvi hrvatski dječji roman, on je svakako najutjecajniji u povijesti dječje književnosti. Do danas je ovaj Ivanin lik oživio na bezbroj načina na kazališnim daskama, kao animirani lik na filmskoj vrpci, a odnedavno i kao filmski junak. Roman o Hlapiću i njegovim pustolovinama na putovanju privukli su brojne prevoditelje sa željom da prenesu duh dobrote i vedrinu života na druge jezike svijeta. Tako su Hlapića upoznala djeca iz mnogo zemalja svijeta i lik je postao međunarodno poznat.

Čim se roman pojavio na hrvatskoj književnoj sceni, kritika ga je vrlo dobrohotno prihvatila. U povijesti književnosti često se ističe pozitivna ocjena A. G. Matoša koji kaže da je to djelo "što se idealizmom shvatanja životnog, prostotom naravnog izraza i delikatnošću rijetkog humora mogu već sada smatrati klasicima" (Matoš 1913).

  Roman je to koji je nepresušan izvor etičkih vrednota, umjetnički sklad misli, jezika i stila, moralni putokaz, dječji avanturistički san i uzor pozitivnog stava o svijetu, sve je to ovaj stogodišnji roman. Njegova pozitivna recepcija ne jenjava, a otkrivaju ga nove fejsbukovske generacije odrasle u novom vremenskom kodu. Učenici, što je zanimljivo, ovaj roman i dalje stavljaju na vrh svojih čitateljskih lista, a Hlapića doživljavaju bliskim vršnjakom. Zašto je on i dalje privlačan suvremenom čitatelju?

U bespućima lake dostupnosti i suvremene tehnologije izgubio se žar starih vremena, jednostavnost, neiskvarenost, iskrena dobrota, hrabrost, junaštvo, požrtvovnost, ideali i ljubav prema bližnjem koje u obilju nosi Hlapić pomalo nostalgično prizivajući neka druga prošla vremena. On lutajući poput pikarskog junaka na putu života upoznaje samoga sebe. Otkriva čitatelju nešto što bi trebalo biti odlika svakoga čovjeka, razotkriva tako očitu istinu da se sreća nalazi u dobroti i istini. Zato se vrlo lako poistovjetiti s ovakvim junakom, proživjeti veselo uzbudljive događaje, biti jednostavan i voljeti ljude. Hlapić je Ivanino imaginarno čedo nastao kao lik pripovijesti koju je namijenila svojem nećaku, nastalo u kontekstu početka 20. stoljeća za roditelje koji čitaju svojoj djeci, kao i za djecu koja to čitanje slušaju. U tom intimnom kontaktu radnja priče postaje nečiji  životni put, sudbinska prekretnica ili kobna istina. U svijetu u kojem mediji nisu svakodnevica, u kojem mašta pokreće cijeli jedan svijet nastao je Hlapić. Ivana je stvorila lik koji nosi dušu svakoga djeteta koje velikim očima istražuje čudo života, koje je istovremeno uznemireno i začuđeno uobičajenim pojavama svijeta koji su odraslima svakodnevica, koje traži odgovore na pitanja naoružano dječjom nevinošću i idealiziranim pogledom kroči u život koji ga mora promijeniti, izatkati tkivo odraslosti. Hlapić je svako dijete koje mora odrasti i na tom pohodu donkihotskom smjelošću putuje u potragu za boljim, pravednijim svijetom u kojem neće biti siromaštva i nepravde, u kojem neće biti Crnog Čovjeka, nemorala i mraka.       Suprotstavljen silama zla, dolazi u opasnost da poput Petra Pana ostane vječni dječak i pobjegne u svijet imaginacije, ali ga njegova spisateljska mati uvijek humorom vraća u realistične predjele života u kojima postoji patnja, i teški rad i nepravda koje se prevladavaju vedrinom duha, angažiranošću, plemenitošću i vjerom u čovjeka. Hlapić je junak nekog bezvremenog doba, univerzalni vojnik optimizma, glasnik općeljudskoga, onoga što ne smije biti zaboravljeno, što djeca intuitivno osjećaju i prepoznaju, vječni lučonoša dobrote i vedrine koji u ispunjavanju dužnosti prema drugima mijenja ljude oko sebe i time pronalazi mir i sreću. Ivana je kroz Hlapića iznijela i dio svoga svijeta, svoj smisao za sklad i osjećaj za dužnost. Godine 1929. održala je predavanje na Dan mira 11. studenoga pod nazivom Mir u duši u kojem je izrekla: Ne bježimo od teškoća i neugodnosti života i dužnosti, ne uklanjajmo se životu. Ostanimo što više sred života i dužnosti, sred rada, na mjestu koje smo izabrali, koje nam je određeno i tu je put do smirenja.

U najvećim nedaćama i teškoćama treba naći čvrstoću duha i okrenuti se unutarnjoj snazi i prihvatiti življenje kao izazov, a ne teret, okrenuti se svojoj nutrini i svojom mudrošću, hrabrošću i dobrotom promijeniti i svoj i živote drugih ljudi. Zato je Hlapić hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga i dobar kao sunce. Naoružan ovim svevremenskim oružjem pokazao je svojom dječjom veličinom veličinu ljudskog duha. Preostalo nam je jedino voljeti i slijediti ga.

dr. sc. Irena Krumes Šimunović

(preuzeto s "U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić", Slavonski Brod)

U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić

Naše poruke Hlapiću!

Dora Luketin

Val Miličević

Lucija Dunaj

Ian Kopriva