OŠ grofa Janka Draškovića

                      (vježbe za bogaćenje rječnika i kvalitetnije pisanje)

  U doba elektronskih medija i upliva stranih jezika (naročito engleskog jezika) u učenički rječnik, njihovo izražavanje postaje sve šturije, nepreciznije, nemaštovitije. Sve je super: i bakini kolači, i novi film, i nova jakna... Kako bi bakini kolači postali ukusni, film zanimljiv, a jakna udobna ili, drugim riječima, kako bi učenici shvatili kojim bogatstvom riječi vlastitog jezika mogu precizno izraziti i najosjetljivije misli i osjećaje, u radu s literarnom grupom koristim se nizom jezičnih vježbi, igara i radionica kako bi osvijestili sebe, odnosno svoj unutarnji svijet. A on je izuzetno bogat, svjež i zanimljiv.

1. Vježba toka svijesti

  Vježba se zasniva na jednostavnom brzom zapisivanju onoga što trenutno prolazi mislima bez  osvrtanja na smislenost. Cilj joj je pokazati koliko bogatstvo misli, osjećaja i zapažanja prolazi našim mozgom u svakom trenutku i kako to bogatstvo prolazi nezapaženo. Iz ovakve vježbe nastaju pravi literarni biseri. Naravno, tekst zatim treba pročistiti i srediti. Ali i nesređen je njima vrlo zabavan, kao što je ulomak iz jedne takve vježbe:

  Joj, što mrzim rano ustati. Mama je opet zaboravila naviti sat pa sam na jedvite jade ustala, onako otprilike, sasvim slučajno na vrijeme. A sad sam gladna jer nisam stigla jesti. Kvragu. Kad će odmor? Tko zna što ima za jelo danas. Tako bih rado jedan komad pizze. Ajme, sad će matematika, valjda me neće pitati, pravit ću se mrtva. Hoću spavati, kad će ljeto, kad će Nova godina, Božić, Uskrs, bilo što, šta daš-daš. Ubit ću onu Maju, stigla se i počešljati. Sad je prava gubica. A ja ko neka zvijer s lanca. Kad će odmor da se počešljam! Gladnaaaa saaaaaaaaaaam...

2. Bogaćenje rječnika

a) Zvijezda riječi

  Često, linijom manjeg otpora, učenici za nekoga tko ima pozitivne osobine jednostavno napišu da je dobar, a za nekoga s manama da je loš, da je nešto ugodno ili neugodno, ali pojasniti zašto i kako – ne znaju! Ova vježba im pomaže shvatiti koliko pojmova, različitih nijansi i osobina sadrži, na primjer, pojam ˝dobar˝. Tražeći da pojam kojega upišu i objasne, čitava grupa usvaja novu riječ. Naravno da se pogrešna značenja korigiraju.

Kreće se od četiri zrake, zatim se umeću nove između njih i tako redom dok se pojam ne iscrpi njima poznatim osobinama.

b) Vježba zapažanja

  Ova vježba ima trostruku svrhu: obogatiti rječnik; zapažati detalje koji im u svakodnevnom životu, ako nisu na njih upućeni, jednostavno promaknu; razlikovati obični pridjev od epiteta. U svojim sastavcima učenici se najčešće služe imenicama i glagolima. Pridjevi su rijetki, a i onda su svakodnevni. Razliku između uobičajenog pridjeva i epiteta najlakše će uočiti ovom vježbom:

  Zadate pojam, recimo ˝list˝, i učenici trebaju napisati što više pridjeva, na primjer: zelen, vlažan, šuštav, suh, srcolik, lepezast, smeđ...

  Sljedeći zadatak je izdvojiti epitete: šuštav, srcolik, lepezast.

c) Onomatopeičnost

  Po definiciji onomatopeje, ovdje je riječ o glagolima. Vježba je slična prethodnoj, samo što se sada trebaju osloniti na sluh, a ne na vid.

  Potrebno je opisati zvuk kiše: pada, rominja, grgolji, šumi, udara, klizi, sipi, pljušti...

  Zatim treba izdvojiti onomatopeične riječi: rominja, grgolji, šumi, pljušti.

  Nakon posljednje dvije vježbe obično zadam da napišu kratki sastavak u kojemu trebaju upotrijebiti tako odabrane riječi. Iako se čini jednostavnim, učenicima zadatak nije lagan zato što trebaju mijenjati ustaljenu kompoziciju rečenice na koju su navikli. Tjera ih na razmišljanje o tome kako rečenicu komponirati, a to je vrlo važno jer čin pisanja je umjetnički čin.

d) Personificiranost

  Personifikaciju učenici dobro poznaju i rado se njome služe. Pa ipak rijetko odu od ustaljenih personifikacija godišnjih doba jer im je to poznato iz najrazličitijih štiva u čitankama još od prvog razreda. Ali kad treba personificirati nešto drugo, već su u nedoumici kako to napraviti.

  Češalj koji je odlučio počešljati sve raščupane glave, prgavi telefon koji odbija zvoniti, bicikl koji je pobjegao iz garaže, televizor koji se zainatio i ne želi više prikazivati ˝Dnevnik˝ samo su neke od zadanih tema koje mogu razmahati dječju maštu.

3. Metaforika

  Općenito se smatra da učenici metaforu mogu shvatiti tek u višim razredima, no metaforom (kao i onomatopejom i personifikacijom) djeca se služe u svojim igrama od najranije dobi. Ako ih pitate zašto su nekoga nazvali magarcem, reći će vam bez uvijanja ˝zato što je tvrdoglav˝. A što je to nego metafora bez kompliciranih definicija! S obzirom da je ona jezgra sažetog pjesničkog izraza, potrebno ju je u različitim vježbama osvijestiti. Jedna od njih je sljedeća:

Ponudim dva stupca riječi:

sunce                          prozor

oko                             lice

mjesec                        staklo

ptica                           ogledalo

voda                           jedrilica

led                              zlato

  Zadatak je povezati pojmove po načelu neke sličnosti: sunce-zlato; ptica-jedrilica...

  Zatim sami jedni drugima zadaju nekoliko pojmova za koje trebaju pokušati napisati metafore.

4. Asocijativnost

  Vježba se zasniva na uobičajenoj igri asocijacija, ali se od učenika traži izbjegavanje svih fraza i ustaljenih izraza. U prvom nizu asocijacija brišu se sve ustaljene (zemlja-majka; pas-prijatelj; noć-san...) jer je svrha vježbe osvijestiti vlastitu doživljajnost. U drugom nizu će se opet pojaviti slične ustaljenosti, pa i u trećem i četvrtom. Vježba se ponavlja dokle god se učenici ne ohrabre napisati vlastite asocijacije. Tada je možemo proglasiti uspješnom.

5. Sinestezija

  Ovu vježbu provodim na višoj razini, s učenicima koji su već osvijestili sebe kao glavni izvor svega što pišu. U pripremnoj fazi trebaju zapisati miris, boju, osobu, doba dana, jelo koje vole. A zatim trebaju vrlo brzo zapisati odgovore na pitanja:

Kojim mirisom bi opisao/la hladnoću?   (plavo...)

S kojim okusom bi povezao/la maglu?   (bljutavo...)

Kojom bojom bi opisao/la osobu koju voliš?  (narančasto...)

Kako te dodiruje jutro/podne/večer?  (nježno...)

S kojim zvukom bi povezao/la jelo koje voliš?  (glazba...)

  Tražite da objasne zašto su odabrali baš takav odgovor i dogodit će se cijela lavina misli, asocijacija, sjećanja... Isto se događa i kada zatražim da objasne sinesteziju u rečenicama.

Topla ljubav miriše bijelo kao brašno.

Slatkast miris novog bijelog papira.

Ljubičasti stolnjak vrišti prostorijom.

  Ovo je samo primjer. Postoji niz svakodnevnih stvari kojima se možete tako poigrati. Odgovori su vrlo neobični i svježi, a to je i cilj vježbe: ohrabriti ih da pišu ono što sami osjećaju.

6. Pjesničke slike

a) Vizualnost

  Učenici se najčešće služe vizualnim pjesničkim slikama, ali i tu ima dosta manjkavosti jer nisu naučeni pomnom i detaljnom promatranju. Nije potrebno smišljati neku posebnu temu da bi ih se usmjerilo na promatranje. Dovoljno je da, ovisno o tome kojom rukom pišu, onu drugu pomno promotre i zapišu sve što na njoj primjećuju, od krupnih do najsitnijih detalja ili obratno.

  Kasnije te natuknice uobličavaju u sastavak pazeći na redoslijed i služeći se svim stilskim sredstvima koje poznaju. Naravno, i mašti se pusti na volju.

a) Taktilnost

  Taktilne pjesničke slike učenici gotovo nikako ne unose u svoje sastavke. Cilj vježbe je to promijeniti.

  Zadatak: Stavi svoju pernicu pod klupu, a zatim, samo dodirujući jednom rukom nju i predmete u njoj, napiši njen opis i opis tih predmeta!

  Nakon toga slijedi pisanje sastavka u koji će unijeti opis, ali i asocijacije, sjećanja i uspomene vezane uz predmete.

  Slično im se zada da napišu sastavak o starom tepihu u svojoj sobi, nekom posteru na zidu i slično. Teme su neiscrpne, a sastavci originalni.

b) Auditivnost

  Zadatak: Usredotoči se na zvukove koje trenutno čuješ i zapiši natuknice u obliku onomatopeičnih glagola, a zatim napiši sastavak!

  Evo ulomka kojega je napisao jedan učenik:

  Noć je. Kiša tapka i lupka po prozorima, slijeva se niz oluk i ulicu brbotavo i bučno. Uspavljuje. Visoko, na granama drveća lišće se sudara i lamata, pada otkidano krupnim kapima i plovi nošeno vodom koja klokoće i valja se prema nizini.

c) Olfaktivnost i gustativnost se vježba na sličan način kao taktilnost (miris nekog cvijeća ili voća, okus nekog voća ili peciva)

5. Umetni stih

  Za većinu učenika pjesma nije pjesma ako nema rime, pa im pjesmice vrve ustaljenim riječima i rimama. Stoga, ova vježba ima cilj nametnuti rimu kao vrlo zahtijevan stvaralački čin.

  Zadatak: Napiši svaki drugi stih, ali tako da stihovi budu smisleno i ugođajno povezani i da se podudara duljinom sa zadanim stihovima! Rima treba biti ukrštena, stoga pazi na svoj prvi stih!

Jesen se raskrilila nad gradom

.................................................

I poljubila moje lice kradom.

.................................................

Dan se gasi, sumrak plaho nebom plovi.

................................................................

Sa zapada, rumenilom, s njega sipe snovi.

.................................................................

  Učenici vrlo brzo shvate da rima nije isto što i stihoklepstvo i da ne može biti sama sebi svrhom. Iako se čini da ih se na ovaj način ograničava, to nije točno, jer onaj koji uspije, nastavit će pisati, a onoga koji ne uspijeva treba usmjeriti na pisanje pjesama slobodnog stiha, lirskih minijatura ili pjesama u prozi. Te vrste su i suvremenije i daju više slobode u izražavanju, a krajnji učinak ljepote riječi je isti.

7. Vježbe pročišćavanja i sređivanja teksta

  Kada pišu, učenici obično vode brigu o količini rečenica, manje ili nikako o tome što su već napisali ili kako su to napisali, odnosno ne vode brigu o kvaliteti teksta. Slijedi vježba koja će im u naizgled sasvim korektnom tekstu pokazati koliko posla još treba napraviti.

Kad se ja i moj brat zajedno nađemo u sobi onda se ne zna da li ja ili on pravimo više nereda.

Sređivanje:

Kad se moj brat i ja...  (nikada sebe ne stavljamo na prvo mjesto; ˝zajedno˝ je samo po sebi jasno)

Kad smo brat i ja u sobi... (dovoljan je prezent glagola biti; ˝nalaziti˝ je potpuno suvišno)

Kad smo brat i ja u sobi, ne zna se... (surečenice u inverziji odvajaju se zarezom)

Kad smo brat i ja u sobi, ne zna se koji od nas... (izbjegavati ponavljanja, pogotovo u istoj rečenici)

Kad smo brat i ja u sobi, ne zna se koji od nas pravi više nereda.

  Obično to činimo na većem tekstu gdje vodimo brigu i o ulančanosti rečenica, o izbjegavanju ponavljanja, o tome da se rečenica ne počinje osobnom zamjenicom bez veće potrebe i o nizu drugih sintaktičkih i stilskih vrijednosti.

  Cilj vježbe je pokazati kako ne smiju biti zadovoljni prvom verzijom napisanoga i kako je potrebno stalno iščitavati ono što su napisali i razmišljati odražava li tekst doista ono što su njime htjeli reći ili postići.

                               ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

  Sve ove vježbe mogu se prilagoditi različitim temama no cilj je isti: osvijestiti svoj unutarnji svijet i zapisati ga na najbolji mogući način služeći se sredstvima koje nam pruža hrvatski jezik.