OŠ grofa Janka Draškovića

Već smo šesti razred, početak nove školske godine je iza nas, a naše putovanje traje i dalje. Čim smo, nakon ljetnih praznika, sjeli u naše klupe, dočekala su nas pisma nekih novih, a i nekih starih prijatelja. Odmah nam je bilo lakše prihvatiti činjenicu da je ljetu došao kraj i da se ponovo treba uhvatiti učenja. Istina je, zapravo, da ovakvo učenje uopće nije teško, a i stvarno je zabavno.

U našem Lahoru ste ove godine po prvi puta mogli upoznati profesora iz druge zemlje. To je bio profesor Selman Yazici koji podučava engleski jezik u Turskoj, u Istanbulu. On je napisao koliko su njegovi učenici oduševljeni što imaju mogućnost dopisivati se s nama, učiti o našoj kulturi i našoj zemlji te tako još bolje naučiti i engleski jezik. O nama su pisali i u njihovom školskom časopisu na što smo jako ponosni.

Jeste li ikada čuli za grad koji se zove Vyksa? Mi vam sada možemo reći da je to vrlo interesantan grad u Rusiji, nedaleko od Moskve. U tom gradu je naš Ivan upoznao prijatelja, još jednog Ivana, s kojim se rado dopisuje. Osim njega tu su još i Kate, Matthew, Kiril, Alex i drugi.

A što pomislite kada čujete za otok Bali? Jeste li nekada sanjarili o odlasku na taj raj na zemlji? Prekrasnim plažama i surfanju do mile volje?  Da, da, i mi smo, a za sada smo tamo otišli barem na ovakav način. Najveće iznenađenje nam je bilo kad smo doznali da se jedna od naših novih prijateljica zove baš kao naša profesorica. U Indoneziji je to, zamislite, uobičajeno ime. Baš smo se ugodno iznenadili.

Tursku smo upoznali kroz tri grada- već spomenuti Manavgat i Istanbul, a sada i Eregli.To je grad koji se nalazi u azijskom dijelu Turske, u provinciji Konya. U tom dijelu Turske živi nešto više od dva milijuna ljudi, dakle, polovina Hrvatske. Naši prijatelji iz Ereglija su nas tako velikodušno ''zatrpali'' poklonima i na tome im, od srca, hvala.

Naravno da smo u našem projektu osjetili i drugu stranu medalje, a to je kad našim prijateljima na drugom kraju svijeta pošaljemo pisma i poklone, a oni nam se vrate, i to ne jednom nego čak dvaput. Izgleda da putevi do Vijetnama i njihovog glavnog grada ipak nisu tako jednostavni! Ne zna se tko je bio više razočaran, mi ili oni. Ali, ne damo se, nema odustajanja - oni nama ponovno šalju svoj paket, a i mi njima. Upravo taj trenutak iščekivanja je nešto što nam je današnji Internet oduzeo, a mi mu svejedno prkosimo, zbog čega su nam i rezultati slađi i draži.

Pisma, čijoj izradi smo se najviše divili, dolaze iz Uttar Pradesha na sjeveru Indije. U tom najnaseljenijem dijelu Indije, a i svijeta, živi gotovo 200 milijuna ljudi. Naši prijatelji dolaze u školu ujutro, a kući odlaze između 13 i 14 sati. Neki od njih putuju do škole iz vrlo udaljenih sela svaki dan i jako su sretni što imaju mogućnost učiti o raznim običajima i kulturi svoje, ali i drugih zemalja. Tome se i mi veselimo pa ćemo se uskoro s njima i skypati, jedva čekamo! Zato nas strpljivo pratite i dalje!

 Učenici dodatne nastave engleskog jezika 6.b i 6.d razreda i prof. Klinčić Bartolić

Thank you ever so much Mr. Selman Yazici for showing us Istanbul!

Thank you so much Ms. Svetlana Goryacheva for introducing Vyksa to us!

Thank you indeed Mr. Abu Bakar for teaching us everything about Indonesia!

Many special thanks to Ms. Nagihan Öztürk for giving us the opportunity to travel to Konya, Turkey!

We're very grateful to Mr. Krishna Patcharu for letting us enjoy the magnificent work of art of his students' letters!

Thank you a lot Mr. Luu Le Minh Trung for participating in our project!