OŠ grofa Janka Draškovića

U srijedu, 18.travnja 2012., našu je školu posjetila književnica Nada Mihoković - Kumrić i učenicima 7.razreda predstavila svoj roman Lastin rep. Susret s književnicom učenici su doživjeli ovako:

"Kad sam pročitao koliko godina ima književnica, mislio sam da će to biti jedan jako dosadan susret. No, već na početku susreta shvatio sam da sam se prevario. Književnica je na zabavan i duhovit način prepričavala događaje iz svog života, a najviše mi se svidjela zgoda kad je s prijateljicama umjesto u kino otišla u radijski studio gdje joj nisu vjerovali da je ona napisala nagrađenu radio-dramu.“

     "Pročitao sam knjigu Lastin rep i svidjela mi se jer je poučna. Spisateljica nam je pričala kako je dobila inspiraciju za knjigu i kako su nastali likovi.Najzanimljiviji dio susreta meni je bio kad nam je pričala kako je nastao roman Tko vjeruje u rode još?

   Za vrijeme trudnoće pisala je dnevnik. Njezin je muž želio sina, a ona kćer. Na pretragama su saznali da čeka blizance, da je jedna beba djevojčica, a za drugu nisu bili sigurni. Prema veličini glave njezin je muž zaključio da je druga beba sigurno sin pa su izabrali imena – Ana i  Petar. Na kraju su se rodile Ana i Marija i kad su narasle  spisateljica je odlučila svoje dnevnike oblikovati u knjigu i tako je nastao roman. Sve nam je to ispričala na šaljiv i duhovit način i mogli smo osjetiti njezinu ljubav i uzbuđenje dok je čekala djecu i pisala roman. To mi je bilo najzanimljivije jer volim znati kako je knjiga nastala.

   Susret koji je trebao trajati jedan školski sat pretvorio se u razgovor koji je trajao dvostruko duže.“

 Lovro Matošević, 7.a

    "Književnica nam je pričala o svome djetinjstvu i tome što ju ja potaklo da počne pisati. Kad je imala 13 godina, čula je kako je jedan dječak svojom pričom osvojio nagradni put na more koji je tada  za većinu djece  bio samo san. U toj dobi otkrila je i svoju nadarenost za pisanje pa je odlučila da će pisanje biti njeno zanimanje. Roditelji su bili protiv toga i nagovarali su je da  bude  farmaceut što je kasnije u životu i postala. Imala je i zanimljiv hobi – skupljala je kukce, a među njima bio je i jedan prekrasan primjerak danas zaštićene vrste leptira – lastin rep. Zbirku joj je uništio jedan jelenak i nikad je poslije nije obnovila, ali je lastin rep postao naslov njenog romana.Ja sam pročitala roman i jako mi se svidio jer je napisan sasvim jednostavno, a opet radnja je zapetljana do samog kraja.

   Na kraju smo imali puno pitanja za književnicu pa je skoro zakasnila na sljedeći susret u nekoj drugoj školi. „

 Magdalena Bužan, 7.c

   "U razgovoru s književnicom saznali smo da voli pisati rano ujutro prije odlaska na posao. Ponekad joj se dogodi da ne može zapisati trenutnu inspiraciju, jedan roman već godinama stoji nedovršen, a  sad se najviše veseli što će uskoro postati baka. Napisala je desetak romana, a roman Lastin rep dobio je nastavak Rep, ali ne lastin. Nekoliko svojih romana književnica je poklonila našoj školskoj knjižnici.“

Ljubica Pranjić, 7.d