OŠ grofa Janka Draškovića

   U utorak, 17. svibnja uzbuđeni šestaši naše škole krenuli su u obilazak Hrvatskog zagorja. Jedva smo čekali makar na jedan dan iskočiti iz školskih klupa, napustiti zagušljive učionice i zabaviti se s prijateljima.  Ipak, da budem u potpunosti iskrena, moram reći da nas je na školu podsjetio turistički vodič, no od njega smo tijekom vožnje saznali mnoge korisne informacije koje će nam zasigurno dobro doći na satu povijesti.

   Informacije su prestale stizati po dolasku u Mariju Bistricu - jedno od najvećih marijanskih svetišta u Hrvatskoj. Tamo smo  razgledavali prekrasnu crkvu te ostatak grada.

   Zatim smo se vratili u autobus gdje smo popričali o Matiji Gubcu i Seljačkoj buni budući da je naše sljedeće odredište bila Gupčeva lipa koja raste uz  crkvu sv. Jurja.

     Kako bismo o svemu tome čuli nešto više, krenuli smo do muzeja koji je, zapravo, bio dvorac u vlasništvu obitelji Oršić. Na putu smo se zaustavili uz veliki spomenik Matiji Gupcu, a u muzeju smo čuli mnogo podataka o njemu, ali i o životu plemića iz razdoblja seljačke bune.

   Uz spomenik smo susreli i dvoje simpatičnih starih ljudi koji se i danas bave izradom tradicijskih drvenih igračaka karakterističnih za taj kraj.

   U dvorcu obitelji Oršić vidjeli smo mnoge eksponate koji su nam predočili način života tadašnjih plemenitaša... 

...pratili  smo razvoj seljačke bune i njen krvavi završetak...

...da bismo se na kraju  upoznali i s vremenom  ilirizma...

... a zatim  kroz Stubicu, gdje nas je iznenadio jedan MIG, krenuli na okrepu i igru.

   Bilo je okrepljujuće udisati taj zrak što miriše po mladoj travi za koji je trebalo samo zaobići Medvednicu i ući u priču Hrvatskog zagorja.

   Bili su to lepi cajti.

   Doviđenja, Hrvatsko zagorje!

   U mislima je opet sutrašnji dan i nastava, pa ipak, u sebi  " sem bregima dragim obečal da vrnul se bum nazaj".

                                                   (tekst: Laura Rogar, 6.a)