- Tribina za roditelje " Guramo li djecu i mlade u ovisnost?" ( 20. 11. 2024. )
- Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje ( 16. 11. 2024. )
- Obrazac poziva za organizaciju višednevne izvanučioničke nastave ( 13. 11. 2024. )
- Odluka o izboru agencije za organizaciju i provedbu dvodnevne terenske nastave 6. i 8. razreda u Sloveniju i Italiju ( 30. 10. 2024. )
- Otvaranje ponuda za dvodnevnu terensku nastavu 6. i 8. razreda u Sloveniju i Italiju ( 29. 10. 2024. )
- Sudoku natjecanje 2024 - pozvani na regionalno natjecanje ( 25. 10. 2024. )
- Tribina „Kad roditelji nemaju autoriteta“ ( 18. 10. 2024. )
- Izložba modela stanica u školskoj knjižnici ( 17. 10. 2024. )
- “Mama, budi zdrava!” ( 11. 10. 2024. )
- Obilježavanje Svjetskoga dana mentalnoga zdravlja ( 11. 10. 2024. )
Nebeska bitka
Žuti Vojskovođa ustao je naglo, ushićeno i nemirno, kao da je zaboravio kako mora osvijetliti Zemlju, da je vrijeme umalo prošlo, i – sunuo u vis! Poslao je armiju svojih vojnika i poneki vod brzih i naglih konjanika koji nisu izlazili iz svojih vojarni i ergela sve do danas. Grad se razlio žarkim bojama koje nisu dosad izlazile iz popucanih, vlažnih i mrzlih zidova, ugušenih snijegom i prljavom, zelenom, kiselom kišom. Vojnici su napeli lukove i odapeli strelice na uspavanu zemlju i ulice. Vojskovođa je kimao glavom.
Oči budnih promatrača, bezvoljnih bauljatora i raščupanih kumica s placa zaslijepile su se koju minutu, a usta se izvila u smiješak olakšanja. Suhe glavice kupusa, krumpiri i jarko ružičaste rotkvice izgledale su svježije pa su skupine kupaca pohrlile kao mravi za kapljom šećera ili meda.
Na nebu se još odvijao rat i krupni, najprije bijeli, pa crni oblaci gušili su vojsku hrabrih strijelaca koja je odozgo bušila rupe s mišlju da strelicama pogodi pokojeg pijanca na podu i probudi ga. Vjetar je, koji je tog neobično neobičnog dana puhao kao lud i zabijao se u stakla izloga kao što se i muha zabija u prozore tražeći izlaz, stvarao strašnu buku. Iritirao je napirlitane i napudrane studentice na klupi pa nisu skidale ruke s kose, neprestano popravljajući frizure. Brižne mame pokrile su dječja kolica bojeći se da će dijete dobiti upalu uha, ili oka, ili lijeve nosnice, ili gornje usnice. Eh, majke! Zrak su krasili i šeširi raznih uzoraka, ženski cvjetnih i muški prugastih ili točkastih. Bio je to uragan šešira koji je samo naglašavao bitku svjetla i sjene, žutih vojnika i crnih oblaka iznad njih. Vojskovođa je znao da bitka neće biti gotova još dugo, pa ni do sljedećeg tjedna jer nije proljeće nekakav mačak na prozoru koji spava pa ga se može probuditi glasnim povikom: ˝Mic, mic, hrana!˝ Proljeće se budi sporo, polako, tromo i zato su Vojskovođine pripreme trajale mjesecima.
Već se spuštao mrak, a ujutro žut, Vojskovođa je sada postao crven i narančast, baš kao i vojnici koji su se umorno povlačili s bojišta. Oblaci su se stopili s tamom u očekivanju jutra kada će se cijela bitka ovog rata opet ponoviti, možda tek s nekim manjim varijacijama.
Mislav Friščić, 7.c