Proces pridruživanja

Odnosi Hrvatske sa Europskom unijom počeli su se razvijati međunarodnim priznanjem Hrvatske kao neovisne i suverene države. Ti odnosi pojačali su se zadnjih šest godina, usporedno s njima rastao je i interes Hrvatske za priključenjem EU-u.

Od osamostaljivanja Hrvatske vijeće ministara određivalo je Hrvatskoj trgovinske povlastice. 1997. definiralo je i političke i ekonomske uvjete za razvoj bilateralnih odnosa s Hrvatskom. 1999. Europska je komisija predložila je stvaranje procesa stabilizacije i pridruživanja za pet država jugoistočne Europe - Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, SiCG. Cilj toga bio je postizanje stabilnosti, no Hrvatska je pokazala veliku zainteresiranost za samo pridruživanje Uniji.

Nakon procesa stabilizacije i pridruživanja EU je ponudila novu generaciju sporazuma "Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju" (SSP), koju je Hrvatska potpisala nakon pregovora 29. listopada 2001. EU je time dobila  pridruženog člana i potencijalnog kandidata za svoje članstvo. Hrvatska već do tada dobiva i razne programe tehničko-financijske pomoći u iznosu preko 370 mil. eura.

Tada je Hrvatska preuzela obvezu prilagodbe svoga gospodarskog, političkog i pravnog sustava, sustavu Europske unije. Posebno važnu ulogu ovdje ima prilagodba zakonodavstva Hrvatske zakonodavstvu EU-a. Do stupanja na snagu SSP-a, na snazi je bio Privremeni sporazum.

Hrvatska je 21. veljače 2003. podnijela zahtjev za punopravno članstvo u Uniji, nakon čega je Vlada Hrvatske iste godine dobila od Europske komisije "Upitnik". To je bio dokument od preko 4000 pitanja u vezi funkcioniranja države na koji je Vlada Hrvatske odgovorila u roku 3 mjeseca.

Nakon toga, Europska je komisija u suradnji sa Europskim vijećem donijela pozitivno mišljenje (20. travnja 2004.) na odgovore koje je Vlada Hrvatske dala.

Ubrzo zatim Hrvatska dobiva status kandidata za članstvo u EU. Zakazuje joj se početak pregovora na početak ove godine. U pregovorima je Europska komisija bila zadužena pripremiti financijske i tehničke instrumente pomoći i detaljno provjeriti usklađenost hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske zajednice. No pregovori su odgođeni zbog mišljenja Europske komisije da nije ispunila sve postavljene uvjete, odnosno da nije surađivala dovoljno s Haškim sudom (slučaj Gotovina).