Razmjena studenata

Bolonjski proces je naziv za reformu visokog obrazovanja u Europi, a cilj mu je uspostaviti prostor visoko obrazovanja u Europi do 2010. g. Naziv mu dolazi od ''Bolonjske deklaracije'' koju su ministri zaduženi za visoko obrazovanje 29 zemalja potpisali 19. lipnja 1999. godine.

Njen formalni nazov je ''Europski prostor visokog obrazovanja''. Karakter Bolonjskog procesa je nacionalan i internacionalan. Pet osnovnih dokumenata koji su postavili temelje Bolonjskom procesu su:

• Magna Charta Universitatum

• Sorbonska deklaracija

• Bolonjska deklaracija

• Ministarsko priopćenje iz Praga

• Ministarsko priopćenje iz Berlina

Magna Charta Universitatum

Ovaj je dokument potpisan od strane rektora 388 sveučilišta. Polazi od uloge sveučilišta kao središta kulture, znanja i istraživanja u prenošenju mladima znanja koje pridonosi razvoju društva. Ističe autonomiju sveučilišta kao važan preduvjet, te neophodnost nezavisnosti od politike i ekonomije. Magna Chartina temeljna načela su: autonomija sveučilišta, neodvojivost nastave i istraživanja sveučilišta, sloboda istraživanja i nestave, uloga sveučilišta u postizanju sveopćeg znanja, te potreba različitih kultura za međusobnim upoznavanjem.

Sorbonska deklaracija

Ovu su deklaraciju potpisala četiri ministra zadužena za visoko školstvo u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Velikoj Britaniji. Nastavlja se na načela Magna Charte. Ističe ključnu ulogu sveučilišta u razvoju ''Europe znanja''. Načela u Sorbonskoj deklaraciji odnose se na mobilnost sveučilišnih nastavnika i studenata, cjeloživotno učenje, zagovaranje dvocikličnog učenja, bodovni sustav, raznolikost programa studiranja, te razvoj jezičnih vještina.
 

Bolonjska deklaracija

Bolonjska je deklaracija ključni dokument u razvoju europskog prostora visokog obrazovanja. Njeni konkretni ciljevi su:

prihvaćanje sustava lako prepoznatljvivh i usporedivih stupnjeva

•  uvođenje Diploma Supplemeta (dodatak diplomi),

• prihvaćanje sustava temeljenog na dvama glavnim ciklusima - pred-diplomskom i diplomskom, a prvi ciklus mora trajati najmanje tri godine,

• uvođenje bodovnog sustava,

•  promicanje mobilnosti studenata, nastavnika, istraživača i osoblja,

• promicanje europske suradnje u osiguravanju kvalitete i promicanje europske dimenzije u visokom školstvu.

Deklaracija postavlja kao rok za ispunjavanje ciljeva 2010. godinu. Ističu se principi autonomije i raznolikosti.
 

Ministarsko priopćenje iz Praga

Iznosi ocjenu napretka izvršavanja ciljeva Bolonjskog procesa, te postavlja daljnje smjernice. Ovim je priopćenje prihvaćena i prijava Hrvatske u Bolonjski proces. U pogledu ocjene za napredak Bolonjskog procesa, zaključuje da su ciljevi Bolonjskog procesa dobro prihvaćeni, te da su ih potpisnici iskoristili kao osnovu za razvoj obrazovanja. Nadalje, potvrđuje šest ciljeva Bolonjskog procesa, s malim dopunama. U pogledu dvocikličnog učenja dodaje da bi programi trebali imati različite orijentacije i profile radi zadovoljavanja individualnih i akademskih potreba. Praška izjava naglašava važnost cjeloživotnog učenja. Po prvi puta naglašava studentsku participaciju kao ključnu u Bolonjskom procesu.
 

Ministarsko priopćenje iz Berlina

Potvrđuje ciljeve Bolonjskog procesa i priopćenja iz Praga. U pogledu prihvaćanja stupnjeva, dodaje kao cilj obvezu da svaki student koji diplomira od 2005. godine nadalje, dobiva dodatak diplomi na jednom od važnijih europskih jezika. Glede dvocikličnog učenja, sadrži obvezu da se do 2005. g. započne s njegovom provedbom. U izjavi se daje podrška novom bodovnom sustavu. Za osiguravanje kvalitete, Berlinska izjava postavlja neke uvjete koje bi nacionalni sustavi osiguranja kvalitete morali ispunjavati do 2005. g.
 

Zemlje koje potpisuju Berlinski proces su:

Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Island, Italija, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Njemačka, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska i Velika Britanija.