O školi
Povijest naše škole
Današnja Osnovna škola je izrasla iz Državne narodne osnovne škole Vrapče sa sjedištem u Gornjem Vrapču koja je okupljala djecu iz Vrapča, Krvarića, Završja, Kustošije, Jaruna, Španskog i Prečkog. Nastava je započela u toj školi još 1863. godine.
Sada škola zauzima 4338 m2 unutarnje površine i 6500 m2 uređene vanjske površine. Pohađa je 744 učenika u 35 odjeljenja.
Kronologija
10.12.1934. godine počinje nastava na prostoru sadašnje škole u dvije prostorije otkupljene kuće dr. M. Novosela. Škola je pod upravom škole Gornje Vrapče.
13.7.1941. položen kamen temeljac za novu školu.
7.4.1942. nova škola stavljena pod krov.
U srpnju 1943. srušena stara školska zgrada, a nova je zgrada osposobljena za useljenje.
1945. škola je konačno dovršena i u jesen prihvaća prve učenike.
23.1.1946. postaje samostalna.
6.7.1946. otvara V razred i postaje sedmogodišnja osnova škola okupljajući djecu iz cijelog područja Vrapča, Španskog i Stenjevca.
1952. prerasta u osmogodišnju školu kao centralnu. Područne su joj škole u Gornjem Vrapču i Španskom.
29.11.1962. škola dobiva naziv “Pavao Lončarić” uz otkrivanje njegove biste u školskom parku.
1.8.1965. odlukom Skupštine općine Črnomerec škole u Gornjem Vrapču i Španskom odvajaju se od naše škole i postaju samostalne.
6.5.1977. svečano polaganje kamena temeljca za novi dio škole.
22.12.1978. svečanost otvorenja dograđenog dijela škole.
30.6.1992. škola dobiva naziv “grof Janko Drašković”
Grof Janko Drašković

Janko Drašković (Zagreb, 20. 10. 1770 – Radgona u Štajerskoj, 14. 1. 1856), bio je hrvatski političar i preporoditelj. Vojnu karijeru (1787–1792) morao je prekinuti zbog bolesti. U politički život stupa u vrijeme obnove ustavnosti 1825. Godine 1832. objavljuje svoje glavno djelo: Disertatia iliti Razgovor Darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem Kraljevinah naših za buduću Dietu ungarsku odaslanem, koje predstavlja središnji politički, gospodarski i kulturni program hrvatskkog narodnog preporoda.
Zalaže se za samostalnu hrvatsku vladu, obnovu banske vlasti, narodni jezik kao službeni, sjedinjenje hrvatskih zemalja i stvaranje Velike Ilirije (Trojednica s Bosnom i slov. zemljama).
Godine 1832–1836. zastupnik je Hrvatskog sabora u velikaškoj kući Ugarsko-hrvatskog sabora. Zaslužan za širenje preporodnih ideja među hrvatskim plemstvom; jedan od utemeljitelja Čitaonice ilirske. Godine 1848. povlači se iz čelništva Narodne stranke i zbog starosti otklanja bansku čast, ali i tijekom posljednjih godina života sudjeluje u radu Sabora i u političkom životu Hrvatske.
Prvi broj našeg školskog lista
I naš školski list ima svoju povijest.
Prvi njegov broj izišao je davne 1959. godine.
Zvao se vrlo jednostavno – “Školski list”.
Danas je to “Lahor”.