U petnaest do sedam smo krenuli od naše škole prema Vukovaru. Put je bio dug i naporan, ali se isplatio. Oko devet smo došli u Vukovar te  krenuli prema vukovarskoj bolnici gdje smo pogledali vrlo potresan film o njoj za vrijeme rata. Poslije smo išli u bolnički podrum gdje su postavljene gipsane statue ljudi u malim prostorijama.

     Zatim smo otišli do Ovčare. Na zidu su bile izložene slike ubijenih ljudi, a na podu njihove osobne stvari (putovnice, novčanici i drugo). Ovčara je bila potresnija od bolnice.
     Ušli smo u autobus i krenuli prema groblju koje je bilo puno bijelih križeva - po jedan za svakog poginulog u ratu za Vukovar. Krenuli smo prema centru grada i prošli pokraj
vukovarskog tornja, ali smo ga vidjeli samo iz autobusa. Došli smo u centar grada te dobili tri slobodna sata. Neki su otišli istraživati grad  dok su drugi ostali u centru i družili se. Oko osam, pola devet smo se vratili pred školu. Put u Vukovar se definitivno isplatio, bilo je zabavno i dosta smo naučili o našem gradu heroju.