Naš razrednik, Vlado Anić, profesor geografije i povijesti.

Čim smo došli u peti razred kao klinci od 10ak godina, naš razrednik nam je lijepo rekao da se narednih 4 godine osnovne škole moramo dizati svakoj učenici koja dođe u razred kako bi nas naučio kavalirstvu, i dan danas, 28.5.2018. se dižemo svakoj učenici koja dođe u razred, bez obzira na to koji predmet se održava.

 Na prvom satu geografije Vlade Anića već smo pokupili prve ocjene;

„Što je značila izjava „Mali korak za čovjeka, velik za čovječanstvo.“ ?“ i tiim pitanjem su počele pristizati petice.

 

Naš razrednik nas je kroz ove četiri godine vodio vrlo strpljivo iako mu se svaki profesor učestalo žalio na nas. Često je govorio kako zbog nas ne može u miru popiti kavu, i istu mora plaćati drugima.

Uz sve sate povijesti i geografije koje smo imali, najučestaliji su nam bili satovi razredne zajednice koje smo provodili raspravljajući o svemu od srednjih škola do značenja riječi „heroj ulice“.

Imali smo godišnje uskršnje sajmove na kojima smo prikupljali novac kojim bi nas razrednik vodio u McDonald's ili naručivao pizzu. Podupirao je i pomagao svim našim idejama za sajam.

Ima svoju posebnu crnu knjigu u kojoj upisuje sve probleme koje smo radili, uključujući razne fizičke obračune i komentare.

Možda nemamo najbolje prosjeke i možda nismo najbolji razred (po ocjenama), no imamo najboljeg razrednika, i smatramo da je nama uvijek bilo najzanimljivije i najzabavnije kroz sve izlete i sate sa razrednikom.

Stalno je bio otvoren našim problemima i učestalo smo o njima pričali i rješavali ih, kakvi god oni bili.

Razrednik će svima nama nedostajati u daljnjem školovanju i životu i drago nam je da smo dobili baš njega za razrednika jer nas u potpunosti razumije i podupire.

Profesore, hvala Vam za ovih četiri divnih godina, i nadamo se da Vam buduća generacija neće biti poput nas.