Mislim da je to naša sreća, jer imamo roditelje, a i školu koja nas svojim čestim ispitima tjera da se bavimo svojim učenjem i ponavljanjem. Naravno da nam to nije baš drago jer bismo mi htjeli da nm cijeli dani budu puni zabave.

     E sad, što je zabava. Za mene je to još uvijek igra na računalu, gledanje televizije,
slušanje glazbe, surfanje internetom i, naravno, što manje fizičkog rada. Naravno, ukoliko
imate sreću izvući se iz toga, ali meni to baš i ne uspijeva. Moji se uvijek sjete da treba još nešto napraviti, ali dobro, neka im bude. Ipak me nakon toga puste u moj svijet zabave na
računalu.

     Mislim da je tako većini u našem razredu jer, kada vidim kako se u svijetu djeca bore sa
potresima, tsunamijima, ratovima i gladi, vrijeme za zabavu je ipak sreća. Ja sam izuzetak
jer se većina mojih frendova bavi raznim sportovima, nogometom, rukometom, košarkom, odbojkom i plesom, a to sve zahvaljujući našoj školi koja ih organizira.

    Eto toliko od mene o zabavi; možda nije svima interesantno, ali to je moj pogled na zabavu.