Moj kućni ljubimac
Do nedavno sam imala ruskog hrčka (to je ime zbog podrijetla) koji je bio najslađi na svijetu. Priča oko imena mog hrčka je zapravo malo smiješna. Nazvala sam ga Konjić dok još, zapravo, nisam ni saznala da je ženka, da je ON zapravo ONA. Nije mi to previše smetalo i ime je ostalo. Bila je jako izbirljiva, jela je najskuplju hranu, a posebno je voljela suncokretove sjemenke (kupovala sam ih posebno) koje sam, naravno, ja morala ljuštiti jer mi je bilo žao da se ona muči, a isto toliko je voljela zelenu salatu. Svakog dana bih joj pravila salatu od mrkve i jabuke jer je tu salatu najviše voljela. Povremeno sam joj pravila salatu od mrkve, zelene salate i kupusa. Uvijek je sve odmah pojela, a ako nije mogla, spremila bi tu hranu u svoje obraščiće za poslije.
Iako se čini da je hrčak mala životinja i da oko njega nema mnogo posla, varate se. On također traži vašu ljubav, pažnju, igru i, naravno, svakoga dana svježu vodu, hranu i čisti kavez (ne volim taj naziv) kao i svaka životinja. Ukoliko niste spremni za redovito bavljenje životinjom, bolje da je i ne kupujete jer je to mučenje za nju. Vjerujem da životinje također imaju osjećaje kao i mi i da nikada ne biste smjeli udarati i zanemarivati svojeg ljubimca. Svakog dana kada bih došla odnekud, prvo bih uzela nju i pozabavila se s njom jer znam da joj je tijekom dana bilo dosadno. Svakog utorka čistila bih joj kavez i stavljala novu piljevinu da joj bude udobnije i prirodnije (ukoliko kupujete piljevinu, nemojte gledati najjeftiniju, već gledajte da to bude meka piljevina jer ako je tvrda i gruba, mogla bi se vašem ljubimcu zabiti u šapicu, a to jako boli). Kada sam je vodila kod veterinara na pregled, bila je izabrana za predstavljanje pet shopa nakon čega smo dobili uzorke hrane, ali ona je ostala pri svojoj hrani, drugu nije htjela jesti. Tijekom dana bila je u svojoj kućici i spavala, zatrpala bi se u piljevinu pa je nisam mogla naći. Poznato je da hrčci jako vole mrak te da su noću aktivni, a danju spavaju. Noću je morala biti u kupaonici jer je po cijele noći vrtila svoj kolut koji je škripao pa nismo mogli spavati :). Ubrzo nakon što smo kupili novi kolut, uspjela je i njega rasklimati, ali nije nam smetalo, bilo je simpatično. Vodila sam je na putovanja jer mi nije padalo na pamet da je ostavim samu. Nikada mi nije pobjegla kada bih je pustila da malo prošeće po stanu, uvijek bi se vratila u svoju kućicu. Prije godinu dana je uginula od raka kože, što je bilo jako bolno čak i za gledati jer sam znala da je boli, a nisam joj mogla pomoći. Da ste me prošle godine pitali želim li novog hrčka, rekla bih da i ne pomišljam na novog i da mi nijedan drugi ne može zamijeniti mog Konjića, no sada već razmišljam o tome jer mi nedostaje briga o nekome. Također sam velika protivnica nasilja nad životinjama i testiranja na njima (za bilo koji proizvod) pa, čim budem punoljetna, učlanit ću se u PETU (organizaciju za zaštitu životinja). Također želim jednom baš ja otvoriti azil za napuštene životinje jer ne mogu gledati lutalice koje netko izbaci na ulicu, a ne zna koliko ih ta životinja voli i da bi vjerovatno dala život za njih. Takvi ljudi mi nisu ni malo jasni.
"Što više upoznajem ljude, sve više volim životinje!"
Seneka