Gemma Malley: Deklaracija
Kada sam ušla u knjižnicu tog dana, sve što sam željela bilo je vratiti posuđenu lektiru. No, na velikoj polici iza stola knjižničarki nalazila se knjiga. Ne jedna knjiga, bilo ih je tu mnogo. Ali ta jedna me posebno privukla.
Premda nisam površna osoba i ne sudim ljude samo po izgledu, zapazila sam knjigu baš zbog lijepih korica. Uvez joj je bio blijedo ružičast i crn, s leptirom koji leti iznad bodljikave žice.
"Trebaš neku knjigu?" knjižničarka je primijetila kako zamišljeno zurim u policu.
"Da. Molim vas 'Deklaraciju' Gemme Malley."
Knjigu sam počela čitati čim sam ušla u stan. Pročitala sam je iznenađujuće brzo. Zaintrigirala me već prvim redcima.
Radnja se odvija u budućnosti, točnije u 2140. godini, u vremenu kada na zemlji više nema mjesta za nas mlade. Lijek protiv odumiranja ljudskih stanica izumljen je već 2030. i sada nitko ne umire. Barem ne oni rođeni prije 2080. A što s onima nezakonitima, onima rođenim poslije? Njih šalju u takozvane domove za viškove. Deklaracija je potpisana u svim zemljama svijeta. Omogućava vječan život, ali oduzima pravo na imanje djece. Naime, svijet bi bio prenapučen kada nitko ne bi umirao. A kakva bi tek gužva bila kad bi tu bili i vječni potomci vječnih ljudi?
Optanti su ljudi koji nisu potpisali deklaraciju, ljudi koji umiru, ali imaju pravo imati djecu. Malo ih je, ali ipak su tu. I bore se.
Anna je višak. Oduzeta je još kao beba roditeljima koji su pili lijek i svejedno dobili dijete. U domu je za viškove. Energije nedostaje svima, ona se štedi, a posebno tamo gdje je ona. Dom je mračna zgrada u kojoj su stotine djece. Svima njima ispran je mozak. Uvjereni su, nerijetko nasilnim metodama, kako ne zaslužuju život. Uvjereni su da je samo njihovo postojanje zločin protiv majke prirode.
Anna, glavna junakinja ove nadrealne priče, uzoran je višak. Postupa baš kao što se od jednog viška očekuje. Naporno uči i radi i čini sve kako bi jednoga dana postala vrijednom imovinom. Vrijednom imovinom smatra se višak koji je koristan besmrtnoj zajednici zakonitih. Takvi pripitomljeni viškovi koriste se za poslove slugu. No, nitko nije savršen zar ne? Ni Višak Anna nije savršena. Ona vodi dnevnik. U njega zapisuje svoje osjećaje i razmišljanja. Ona posjeduje nešto svoje. A baš posjedovanje stvari koje nisu četkica za zube, dosadna gruba uniforma ili ručnik za lice, tamo je strogo zabranjeno.
Uskoro dolazi Peter. Način na koji gleda ljude, na koji hoda, kako govori (gotovo kao da i nije višak) izdvaja ga od ostalih.
Isprva ometa Annu. Ona biva kažnjena zbog njegova neprimjerena ponašanja. A i on sam više vremena provodi u samici u podrumu stare zgrade preuređene za potrebe zbrinjavanja ostataka novog svijeta nego u okruženju ostalih viškova. Premda ga isprva ne podnosi baš zato što uzima ono što ne zaslužuje, Anna na kraju odluči pobjeći s Peterom.
On joj priča o roditeljima koji je vani čekaju, o svijetu koji i njoj pripada. Anna napravi sve kako bi dospjela u samicu pokraj Petera i zajedno bježe kroz tunel za koji ni sama upraviteljica doma nije znala da postoji.
Radnja ove priče je suviše složena, ali inspirativna i upozoravajuća. Suviše je moguća u svojoj pomalo sanjarskoj formi. Suviše je zanimljiva i lako čitljiva da bih vam je ja sada do kraja prepričala.
Zaklopila sam knjigu i osjetila radost, neopisivu radost što živim u ovakvom svijetu. Naravno, on je surovo okrutan prema svojim najslabijim stanovnicima. Zna biti nepravedan i olujan. Ali on je i sunčan. On je i savršeno prekrasan baš zbog prijatelja, zbog prava na učenje i otkrivanje novog, zbog prava na život.
Odgurnula sam teška vrata knjižnice i zakoračila prema stolu, lagano položila knjigu na svijetlu plohu i skupa s članskom iskaznicom predala knjižničarki.
"Je li ti se svidjela?"
"Naravno."
Pročitala sam od tada mnogo knjiga, ali rijetko kojoj sam dopustila da me tako oduševi, rijetko kojoj sam dopustila da je zapamtim.
A zapamtit ćete je i vi, uvjerena sam u to! Samo joj priđite s poštovanjem i znatiželjom baš kao i i svakoj dobroj knjizi. Samo budite dovoljno odvažni i krenite na putovanje u neki novi svijet koji, kao i ovaj današnji, treba neizmjerno voljeti, ali katkad i mijenjati.