Državno natjecanje iz kemije
Na Državnom natjecanju iz kemije održanom od 18. do 21. travnja 2016. godine u gradu picoka, u Đurđevcu, naše su kemičarke ponovo pokazale svoje znanje i vještine.
Ema Moškatelo ostvarila je treći rang, Ema Hrebinec bila je šesta, a Sara Pejić zauzela je četrnaesti rang.
Temeljem ostvarenih rezultata Ema Moškatelo pozvana je na testiranje za Međunarodnu prirodoslovnu olimpijadu mladih i Prirodoslovnu olimpijadu Europske Unije.
Čestitamo našim kemičarkama, a Emi Moškatelo želimo mnogo uspjeha jer obrazovanje je ključ koji otvara vrata beskrajnih mogućnosti.
Naučile su one promatrati svijet oko sebe i otkriti kako on funkcionira. Širom otvorenih očiju opisivale su crne prahove i plave taloge. Osluškivale su pucketanje iz epruvete i osjećale toplinu iz sustava kad dvije bezbojne tekućine zaigraju skupa! Pazi! Pazi! Nema VUK-a!
I tako od „Tri laka komada“ do „Olfaktorije“! Zamirišu hodnici i učionice od kemijskih molekula u zraku. Tajnoviti fluid marelice i kruške, možda ananasa i jagode… Čuje se samo tihi šapat natjecatelja i pentil-butanoat, možda etil-butanoat!
Odredile su naše forenzičarke i ove estere, prepoznale da amonijev klorid zovu salmijakom.
Dobiše čak i „crne bombone“ na pladnju, ali znaju one da ih kušati nije dozvoljeno!
Osjetila? Biologija? Jesu li ovo optičke varke, kretanje u tri polukružna kanala, toplo, hladno, aromaterapija možda?
Ah, to je kemija! Opažanje! Istraživanje!
Čestitamo našim kemičarkama!
Vlatka Husetović, prof.
Iz našeg kuta
Sara, Ema i ja spremale smo se za put u Đurđevac na državno natjecanje iz kemije. Polazak autobusima bio je u jedanaest sati ispred Mimare. Zapravo smo cijelim putem bile mirne, makar su pokusi bili već sljedećeg dana.
Kad smo stigli, imali smo slobodnog vremena. U ponedjeljak navečer bilo je službeno otvaranje natjecanja. Održalo se mnogo govora, a kasnije su nas učenici Gimnazije dr. Ivana Kranjčeva dočekali s odličnim izvedbama. Na otvorenju se proširio glas da će testovi biti o srebru pa su svi istraživali o srebru i Tollensovom reagensu. Mi smo se našalile da je upravo zato internet spor. Na žalost, to je bila samo šala.
Sutra ujutro počelo je natjecanje s prvim testom u devet. Stigle smo u gimnaziju i bila sam sretna što su učionice u kojima su Ema i Sara bile blizu moje da se ne osjećam usamljeno. Zapravo, naša profesorica samo je trčkarala od jedne do druge, ohrabrivala nas i pokušavala nasmijati… Iskreno, najviše vremena provela je baš uz mene. Na prvi ispit došla sam preplašena i u žurbi, no kad sam došla na drugi ispit, bila sam odlučna i nigdje mi se nije žurilo. Za svaki test imali smo dva sata pa je brzo nastupila i večer.
Nakon svih testova stožer je bio umoran, profesorica nas je ohrabrivala i brzo smo zaspale. Ujutro smo išli na izlet u Đurđevačke peske (Hrvatsku Saharu), Stari Grad, INA-ino postrojenje i u vodenicu u Svetoj Ani. U srijedu navečer dobili smo rezultate. Zadovoljni i sretni, odmah nakon ručka, krenuli smo prema našem Zagrebu.
Ema Hrebinec