20. studenoga 2012. na Svjetski dan djece naša je profesorica odlučila da se neki od nas, dobrovoljci, okušaju kao profesori pa smo jedan sat održali sat književnosti po uzoru kako ga vodi naša profesorica, a drugi sat smo imali kviz iz poznavanja jezičnog gradiva koje smo dosad učili u 5.r.

   Nije bilo lako sat ni pripremiti, ni održati ga. Na početku sam imala tremu, ali sam se kasnije opustila pa čak i podviknula na neke brbljavce. Bilo je zabavno.

                                                                                           Tara Španiček, 5.a

   Profesorica iz hrvatskog jezika i naša razrednica Tilda Raić-Ergović, podijelila je razred u dvije grupe. Svaka grupa je odabrala po dvoje predstavnika. U grupi A smo bili Dorian i ja, a u grupi B Tara i Patrik. Bilo je zanimljivih pitanja. Ako nismo znali odgovor, mogli su nam pomoći prijatelji iz naše grupe. A ako ni oni nisu znali odgovor, mogla je na isti način odgovarati grupa B. Ako nitko nije znao odgovor, obje su grupe dobivale minus bod, ali to se dogodilo samo dva puta jer nismo bili dovoljno precizni u odgovorima. Kviz mi se baš svidio jer smo se u isto vrijeme zabavljali i učili.

                                                 Anamarija Mesar, 5.a

 

   Bio sam voditelj kviza. Kod kuće sam sastavio pitanja i pritom sam se baš dobro zabavio. U školi sam sjeo na mjesto profesorice i postavljao pitanja grupama.

   Osjećao sam se kao Tarik Filipović.

   Neki su znali više, neki manje, ali je na kraju rezultat bio gotovo izjednačen jer je pobijedila grupa B samo s jednim bodom više. Na kraju mi je bilo žao što je kviz već završio.

                                                                     Tih 45 minuta mi je proletjelo u trenu.

                                                                                                 Bruno Večerić, 5.a

   Katkad bih pogriješio u nekom pitanju, ali nisam bio tužan. U jednom trenutku su mi se izmiješale imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli... Srećom, javljali su se moji prijatelji iz grupe pa smo tako, zapravo, svi sudjelovali. Bilo mi je drago što su navijali za nas i što su htjeli pomoći. Na kraju sam zaključio da pobjeda uopće nije bila važna, nego baš to što su prijatelji pomagali. Nikad prije nisam osjetio takav osjećaj zajedništva i prijateljstva u razredu.

                                                Patrik Špoljarić, 5.a